Poštovani dioničari,

pred vama je izvješće o poslovanju Adris grupe koje, sine ira et studio, dokumentira još jednu uspješnu poslovnu godinu pojedinih naših tvrtki, strateških poslovnih jedinica i sustava u cjelini.

U 2008. godini navršilo se deset godina otkako je naše Društvo (od 2003. godine Adris grupa) započelo razdoblje novoga razvojnog uzleta. To razdoblje obilježava nekoliko važnih akvizicija, diverzifikacija poslovanja, konsolidacije i restrukturiranja tvrtki, nove investicije, novi kadar, nova tržišta i tržišni rast te druga unapređenja u poslovanju. Popis je podugačak, a o njemu sam vas izvještavao tijekom proteklih godina. Istodobno, ukazivao sam i na brojne prepreke i prijetnje u poslovnom okruženju, izražavajući uvjerenje u snagu našega poslovnog sustava.

Usporedno s velikim promjenama unutar naše tvrtke, bitno se mijenjalo i međunarodno i domaće poslovno okruženje. Poznato je kako su se u svijetu unatrag godinu dana pojavili znakovi globalne financijske krize koja je, tako reći preko noći, kulminirala u rujnu 2008. godine u SAD-u, te je u kratkom vremenu postala svjetska financijska, gospodarska, pa i moralna kriza. Pritom se nipošto ne smiju zaboraviti ni njezine socijalne, pa ni političke posljedice.

Hrvatsko gospodarstvo i društvo u cjelini zacijelo su, zbog svoje globalne neznatnosti, malo ili gotovo ništa pridonijeli uzrocima i nastanku spomenute krize, ali ona se u konačnici prelijeva i u naše gospodarstvo, stapajući se i potičući krize domaćeg podrijetla. Premda ćemo u idućem godišnjem izvješću više i konkretnije raspravljati o utjecajima svjetske i domaće financijske i ekonomske krize te poduzetim brojnim antirecesijskim mjerama unutar naših tvrtki, utjecaji globalne krize već su se mogli osjetiti i na kraju turističke sezone u 2008. godini te na nekim izvoznim tržištima duhanskih proizvoda.

Osim svjetske recesije, još je nekoliko važnih vanjskih događaja obilježilo 2008. godinu, koji su osobito utjecali na poslovanje Adrisove duhanske divizije. Na međunarodnom planu došlo je do daljnje koncentracije multinacionalnih kompanija (JTI-jevo preuzimanje Gallahera i ITG-ijevo Altadisa). Tako sada preostale četiri globalne duhanske kompanije kontroliraju sva važna svjetska tržišta, naravno, osim Kine. Udio tih kompanija na najvažnijem europskom tržištu, u Njemačkoj primjerice, iznosi 95 posto ukupne potrošnje. No, valja primijetiti kako su spomenute akvizicije odobrile europske antimonopolističke agencije, iako ozbiljni kritičari današnje globalne gospodarske krize njezine uzroke vide, među ostalim, u dosadašnjim odobravanjima sličnih koncentracija u mnogim industrijama. Takve, globalne oligopolne tržišne strukture zapravo su u suprotnosti s načelima tržišnog natjecanja i teorijama dobrog funkcioniranja kapitalističke ekonomije. To više je onda licemjerno prozivati hrvatsku duhansku industriju za tobožnji monopolistički položaj.

Na nacionalnom, pak, planu doneseno je sasvim neprimjereno zakonodavstvo o zabranama pušenja. Neprimjereno stoga jer ne uzima u obzir naše prilike i potrebe, kao ni mogućnosti i praksu koegzistiranja pušača i nepušača, kakva, primjerice, postoji u pojedinim europskim zemljama (Austriji, Španjolskoj, pa i u samom Bruxellesu!). Neprimjereno i zato što se Zakonom o zabrani pušenja, u Hrvatskoj kao turističkoj zemlji, ne poštuju zahtjevi i potrebe gotovo milijun i pol domaćih građana i turista, te se onemogućuje izbor i potrošačima i ugostiteljima.

Drugi gospodarski iznimno važan događaj odnosi se na promjene u sustavnom gospodarskom zakonu – Zakonu o posebnom porezu na duhanske proizvode. Promjene su započele u 2008. godini i već nas obvezuju u vrijeme pisanja ovog izvješća. Ta sistemska porezna izmjena ima dva aspekta. Prvo, riječ je o skokovitom rastu trošarina na duhanske proizvode, u našem slučaju samo srednjih i nižih cjenovnih skupina cigareta. Skokoviti rast trošarina ubraja se u češće nerazumne poteze pojedinih država. On izaziva nedopustivo raslojavanje tržišta i unosi cijeli sklop nelegalnih te gospodarski i moralno štetnih i neprihvatljivih ponašanja tržišnih aktera i potrošača. Rast trošarina mora biti postupan jer su trošarine porezi na potrošnju i stoga se nužno odražavaju na cijene proizvoda i standard potrošača. Drugo, naprasno i praktički jednokratno i bez mogućnosti prilagodbe, tim se zakonskim izmjenama ukida sustav različitih visina trošarina na različite vrste duhanskih proizvoda, što je bila stoljetna praksa na ovim prostorima. Učinjeno je to, kažu nam, pod pritiskom europskih birokrata i, još kažu, lobističkih pritisaka nekih, već spomenutih multinacionalnih kompanija koje dominiraju na europskim tržištima. Hrvatska je dosadašnjim poreznim sustavom, navodno, na našem tržištu diskriminirala njihove uvozne proizvode.

Poštovani dioničari, u ovom izvještaju želim zabilježiti kako dosadašnji hrvatski zakon, propisi i praksa nisu porezno diskriminirali uvozne proizvode, te da je takva optužba apsolutno pravno neutemeljena, što je hrvatska strana i pismeno i usmeno dokumentirala Europskoj komisiji. Hrvatska je takve tvrdnje i zahtijevane promjene zakona trebala odlučno odbaciti, barem do trenutka punopravnog članstva Hrvatske u Europskoj uniji ili barem do roka koji je Europska unija ponudila Hrvatskoj (početak 2010. godine). Uostalom, s takvim poreznim sustavom Hrvatska je ušla u Svjetsku trgovinsku organizaciju uz suglasnost svih današnjih članica Unije. Možemo razumjeti da se Hrvatsku u pregovorima s Unijom blokira ili ucjenjuje zbog vitalnih gospodarskih ili političkih interesa pojedinih zemalja članica. Neshvatljivo je, međutim, da se jedna suverena zemlja ucjenjuje zbog interesa jedne ili dviju multinacionalnih kompanija koje čak i nemaju sjedište u zemljama Europske unije. U prilog ovim tvrdnjama možemo navesti činjenicu da su, istodobno s hrvatskim prihvaćanjem zahtjeva za ukidanjem našega „diskriminirajućeg“ poreznog sustava, naša odgovarajuća ministarstva registrirala uvozni brend jedne multinacionalne kompanije u taj isti „diskriminirajući“ trošarinski razred u kojem se nalaze istovrsne cigarete domaće proizvodnje. Sigurni smo da je registracija učinjena zato što se taj uvoznik konačno udostojio poštovati svu postojeću legislativu i procedure, predviđene podjednako za sve domaće i uvozne proizvode. Dakle, navedeni slučaj pokazuje da se jedina „diskriminacija“ uvoznika proizvoda u našem dosadašnjem zakonu, propisima i praksi sastojala u tome da je uvoznik trebao poštovati postojeće hrvatske propise.

Kakvog li drskog zahtjeva tako male zemlje?!

U ovom izvješću zamjetnu pozornost posvećujem tom sustavnom gospodarskom zakonu jer se njegovim prihvaćanjem pogoršavaju tržišni uvjeti za cjenovno pristupačnije vrste domaćih cigareta, a znatno poboljšavaju za tzv. globalne brendove. U vezi s tim, TDR je u više navrata dokazao kako – na pojedinim vanjskim tržištima, u međunarodnoj konkurenciji, u različitim i nepovoljnim poreznim sustavima – zna kako se ulazi na tržište, kako se postiže konkurentnost kod potrošača i ostvaruje tržišni rast. Ovdje je, međutim, riječ o važnom načelnom pitanju i još nezabilježenom slučaju naprasnog uvođenja novog poreznog sustava, čime se, uz već spomenuti rast trošarina, destabilizira tržište i dezorijentiraju potrošači u njihovom vrednovanju tržišne ponude. Novim se Zakonom, uz to, bezrazložno potiče uvoz nestandardiziranih vrsta proizvoda, potiče se uvoz globalnih brendova, uvodi se povećani porezni teret i pojačava porezna nepravednost prema potrošačima nižih platnih mogućnosti. To je također štetno i za državni proračun, za cjelokupno duhansko gospodarstvo, kao i s njim povezani dio domaćega gospodarstva. Osim toga, uvedenom visinom trošarina već smo dosegnuli razinu koje zemlje iz zadnjeg kruga proširenja EU još nisu dosegnule. A nisu dosegnule zato što su izborile prijelazna razdoblja, štiteći tako svoje potrošače i kompanije koje posluju u tim zemljama.

Smatrali smo da je Adris grupa, kao i druge slične domaće kompanije, s obzirom na narav njezinih poslovnih divizija, važan partner odgovarajućim državnim resorima. I to isključivo stoga što Adris znatno pridonosi državnom proračunu, što sve zarade iz domaćeg i inozemnih tržišta plasira u domaći razvoj, generira veliku izravnu i neizravnu zaposlenost na selu, u trgovini, građevinarstvu, kod brojnih domaćih dobavljača i, napokon, zato što je hrvatska kompanija. Ne zalažemo se za neprimjerenu zaštitu domaćega gospodarstva, već se protivimo promjenama koje izravno potiču uvoz i na takav način štete domaćim gospodarskim interesima. O tome smo brojnim dopisima, poreznim modelima i scenarijima, dokumentirano i argumentirano, obavještavali sve resore i donositelje odluka, pa nitko od njih ne može tvrditi kako je riječ o nepoznavanju gospodarskih šteta i drugih posljedica. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje: koji i čiji su to interesi u ovoj zemlji važniji od interesa domaćega gospodarstva, zaposlenosti, pa i samih domaćih potrošača? Tko je, i na temelju čega utvrdio da je u hrvatskom interesu „preko noći“ izručiti jednu tradicionalnu gospodarsku granu najstrožim europskim uvjetima poslovanja, umjesto da se osigura postupno i višegodišnje razdoblje prilagodbe - kao što su to, uostalom, imale i stare i nove članice EU? Uvjeren sam da i vi kao dioničari, odnosno suvlasnici našeg Društva te istodobno i kao građani ove zemlje postavljate slična pitanja i tražite na njih odgovor, to više što dva navedena zakona potiču gospodarsku krizu u nas, dok istodobno druge zemlje poduzimaju razne protekcionističke mjere koje potiču rast i potrošnju. Treba li, primjerice, podsjetiti na ponašanje Francuske, Njemačke, Mađarske i odluke njihovih parlamenata?!

Potkraj protekle godine svjedočili smo, manje-više, linearnom padu vrijednosti inozemnih dioničkih tržišta, pa u skladu s tim i domaćeg tržišta, izazvanog svjetskom financijskom krizom. Naši poslovni rezultati pokazuju da takva kretanja nisu utemeljena na tzv. fundamentima poslovanja, a niti mogu biti utemeljena na poslovnim očekivanjima za sljedeću godinu. Događaji na dioničkom tržištu samo potvrđuju kako je bilo ispravno naše dosadašnje određenje kada smo Adrisovu strategiju fokusirali na dugoročni i održivi razvoj, a ne na kratkoročni rast tržišne dioničke vrijednosti. Takav stav potvrdile su i mnogobrojne nedavne rasprave o tom pitanju u uglednome međunarodnome poslovnom tisku („Bila je glupa ideja fokusirati se na kratkoročni rast profita i dioničke vrijednosti kompanije“; „dionička vrijednost je rezultat, a ne strateški cilj“, izjavio je Jack Welch, gost-predavač našega Adris Business Foruma).

Unatoč velikim investicijama u izvještajnom razdoblju, Adris grupa vodila je, kritičarima usprkos, odgovarajuću i konzervativnu politiku nespekulativnih i nerizičnih ulaganja. Zbog takve politike Adris grupa lakše može prebroditi nastupajuću financijsku krizu, kreditne restrikcije i rast cijene kredita. Štoviše, i u takvim vremenima tvrtka je sposobna i voljna ulagati u domaći financijski sektor, energetiku i prehrambenu industriju. Međutim, takve prilike aktualna gospodarska politika ne otvara niti potiče, a smatramo da bi to mogla i trebala biti jedna od važnih protukriznih mjera.

Nastavili smo i s planiranim investicijskim ciklusom u turizmu, u mjeri u kojoj su to urbanističko-pravne pretpostavke omogućile. Dovršen je novi hotel s pet zvjezdica – Monte Mulini; važan za daljnji razvoj Maistre, važan za Rovinj i hrvatski turizam. Kupili smo i stavili u funkciju Maistrinih kapaciteta otok Sv. Katarina, simbol rovinjskog turizma i rovinjske vizure koji je kasnih 90-ih godina bio prodan stranom vlasniku. Dovršene su i planirane investicije u Vrsaru (Belvedere, Petalon, Blesička). Uz to, Adris je preuzeo i znatne hrvatske kapacitete u marikulturi.

U duhanskoj diviziji nastavljeno je s brojnim manjim ulaganjima. Intenzivirana su poboljšanja i racionalizacije u poslovanju, pri čemu su ostvarene uštede veće od 60 milijuna kuna. Posebno je važno istaknuti kako je duhanska poslovna jedinica u odnosu s trgovinom i potrošačima, kao i u dijelu svojih tvrtki, kao što su Hrvatski duhani i Istragrafika, podignula konkurentnost i povećala prodornost cijele strateške poslovne jedinice. Tomu zasigurno pridonosi uvođenje i osposobljavanje vlastite distributivne tvrtke Adista te kupnja 25 posto vodećega srbijanskog distributera - Veletabaka. Valja spomenuti i činjenicu da su ostvareni prvi izvozi na iransko, njemačko i talijansko tržište. Najposlije, poslovanje Adris grupe danas je profilirano prema potrebama krajnjih potrošača duhanskih proizvoda, potrošača hotelskih i turističkih usluga te potrošača ribljih proizvoda, kao i korisnika usluga naše trgovine. Adris grupa servisira više od 2,5 milijuna krajnjih potrošača u zemlji i u inozemstvu. Već zbog toga ona će se i dalje razvijati kao consumer first kompanija. Svi sudionici i dioničari Društva trebaju to imati na umu i tomu pridonositi. Ne treba dvojiti kako ćemo i u promijenjenim uvjetima njegovati i razvijati skladan odnos sa zaposlenicima i poslovnim partnerima, zahtijevati etičko ponašanje menadžmenta te socijalno odgovorno ponašanje Društva i pojedinih kompanija prema lokalnoj i široj zajednici. Uz to, osiguravat ćemo primjerenu nagradu dioničarima. Za sve to potrebno je voditi strategiju i poslovnu politiku koja osigurava dugoročnu održivost sustava i odgovarajuću snagu zarade na svakom pojedinačnom profitnom mjestu.

S ostvarenim poslovnim rezultatima i uz tradicionalnu privrženost tvrtki naših zaposlenika te nova znanja i inovativnu korporativnu kulturu, uvjeren sam, poštovani dioničari, da će Adris grupa bez bitnih stresova prebroditi ovo krizno i neizvjesno razdoblje.

mr. Ante Vlahović,
predsjednik Uprave Adris grupe d.d.

mr. Ante Vlahović,
predsjednik Uprave Adris grupe d.d.

Copyright © 2004.-2007. Adris grupa d.d. Sva prava pridržana. Pravne napomene i politika privatnosti.