Naslovnica



Oton Gliha

Izložba otvorena: od 30. svibnja do 15. srpnja 2003.

KRČKE GROMAČE, HRVATSKA GLAGOLJICA, ONO DRUGO I OTON GLIHA

Igor Zidić

Kroza sve što je o Otonu Glihi bilo napisano u razdoblju od 1954. (i prvih Gromača) do njegove smrti 1999. godine – a naći je u moru članaka, osvrta, predgovora izložbenim katalozima, ogleda, zapisa i eseja, “domaćih i stranih” dometnuo bi prof. Ivo Hergešić, i sugestivnih uvida u njegovo djelo – provlači se nekoliko temeljnih stereotipa. Prvi je, da se Glihina formula (likovne) interpretacije gromača pokazala uvjerljivim pars pro toto sadržajem, a da su njegova djela (u nas) usamljeni primjeri uspješna pretakanja regionalnog i nacionalnog u univerzalno i internacionalno. Iz toga se izvodio značajan poučak nade; a on glasi da nitko pa ni autor iz male sredine i malenog naroda nije i neće biti a priori isključen iz djelatne participacije u suvremenosti i suvremenom. Put se nade neće otvarati pokušajima parafraza već viđenog i etabliranog, neće se ukazivati pokušajima variranja ili imitiranja (odavno ili odnedavno) postojećeg, nego će se zasnivati na smještanju izvornih sadržaja u svjetsko i kozmičko mjerilo. Kao kalem ucijepljen za to sazreloj voćki. Drugi je stereotip, da je ideja gromačkog ekrana, oslobođenog svih izlišnih pojedinosti, sazrela onoga trena kad je Gliha intuirao neku (još nejasnu, još nerazjašnjenu) vezu između krčkih gromača, kao svojevrsnog “pisma” u otvorenoj knjizi krajolika, i hrvatske glagoljice (s prijelaznim poluoblim i zaključnim uglatim razvojnim tipom), koju nalazimo u crkvenim knjigama, na kamenim natpisima, na listinama povelja. Između “kaligrafije” pučkih zidara-težaka, koji ograđuju svoju zemlju i priječe kiši da je rastoči i odnese, i pismovna, komunikacijskog znakovlja, što zrači starinom hrvatskog entiteta, samo je Glihina užarena mašta i plamteće oko moglo vidjeti znak jednakosti. Uglata je inačica toga pisma bila kao stvorena za klesanje, za upisivanje u kamenu ploču – kao da je računala s tim hrvatskim, trajnim “papirom” – a pripada, kao endem, baš toj, Glihinoj i našoj, kvarnersko-primorskoj regiji Hrvatske. Tu je glagoljica bila najraširenija i najukorijenjenija; tu je ostalo najviše njezinih spomenika: od Baščanske ploče, creskih natpisa, vrbničkih brevijara i misala do Vinodolskog zakona, Istarskog razvoda i drugih. Gliha je to znao, u trenutku vizije povezao je žakna i težaka, trag pisma stvorena za kamenu podlogu i kamena traga na kamenu (gromača) i ojačao svoju dobitničku formulu. Oslonio se, suvremen, na prastaru zemlju i postao njezinim dijelom: izvornim čovjekom tla, slikarem pisma. Ali slikar pisma, kad bismo slijedili starinu jezika, bila bi svojevrsna tautološka formulacija, jer je pismo samo završni stupanj onoga slikanja, šaranja, urezivanja od kojega smo, u iskonu, krenuli. (Pa i hrv. pisanica nije ništa drugo nego šarano – šáreno – i oslikano jaje.) Da i ne spominjemo piktografska, dakle: figuralna, slikovna pisma. Kad nije stilska grješka, gdjekoja se tautološka forma može razumjeti i kao figura inzistiranja, pojačavanje sugestije, značenja. Gliha je, davno, prije četvrt stoljeća, objasnio svoj slučaj u hrvatskom kontekstu: “Mi nismo imali velikih pokreta, niti škola, nismo to sudbinski mogli imati, ali smo, zahvaljujući naporima pojedinaca, zahvaljujući naporima tih individualnih osamljenika – stvorili (...) umjetnost. U tom smislu, ja i sebe ubrajam u kontinuitet takvih ljudi.” On se, dakle, raspoznaje kao individualac i osamljenik, što je zaista i bio. Ali se, isto tako, vidi u lancu sebi ravnih i sebi sličnih, a to je već misao o našoj, specifičnoj tradiciji, izraz želje da pronađe korijen, da potvrdi svoje mjesto u pripadnome kolektivu. Moglo bi se, bez straha od promašaja, ustvrditi da je bitna Glihina briga bila skrb o autentičnome: o autentičnome tla, tradicije, “pisma” i pisma, kulture, vlastitog djela. Vidjeli smo da je on – dok o tome drugi još nisu govorili, a možda ni mislili – sebe postulirao kao slikara zemlje – naših gromača – i kao slikara kulture – našega drevnog pisma.

nastavak



 Autoportret
 
TV spot izložbe


Na vrh stranice


Naslovnica | O Adris grupi | SPJ | Adris i zajednica | Odnosi s javnošću | SPJ Duhan | SPJ Turizam | Odnosi s investitorima | Kultura | Downloads | Kontakt |

Copyright © 2004.-2014. Adris grupa d.d. Sva prava pridržana. Pravne napomene i politika privatnosti.

 
   

Video zapisi događanja u galeriji Adris
Pogledajte TV spotove dosadašnjih izložbi
Kako doći do galerije Adris