Kako je ustanovljen Duhanski muzej
Piše: prof. Vladimir Maleković
Nakane da se ustanovi duhanski muzej u Adrisu treba povezati s kolekcionarskom strasti jednog od negdašnjih rukovodnih djelatnika Adrisa - Franca Kosa. On je prvi započeo pronalaziti predmete od povijesnog značenja u samoj tvornici, a zatim je godinama i otkupljivao artefakte koji su bili u vezi s produkcijom rovinjske tvornice ili pak s duhanskim tvrtkama na području bivše države. Bio je zainteresiran i za sve predmete čija je provenijencija ukazivala na negdašnji K. u. K. Tabak-Regie. Ova je namisao imala uvijek pouzdanog zagovornika u osobi predsjednika Uprave Adrisa mr. Ante Vlahovića. Konkretniji razgovor o tome da se početne inicijative pretvore u tvornički muzej započeli su u prigodi promocije knjige Krešimira Džebe Duhanski put. Džebina knjiga, naime, svojim mnogobrojnim prilozima u vidu povijesnih dokumenata te, posebice, fotografija, poduprla je na svoj način ideju o osnivanju muzeja, jer je postalo razvidno da se zamisao može ostvariti već s materijalima kojima se ušlo u trag.
Godine 1995. potpisao sam ugovor s poslovodstvom Adrisa, u kojem sam se obvezao na izradu muzeološke koncepcije. Nacrt muzeološkog programa bio je dovršen 1996., a godine 1997. prišlo se njegovoj realizaciji. Izrada prostorne artikulacije muzeja bila je povjerena arh. Marijanu Hržiću. On je izvršio rekonstrukciju i restauraciju pet prostora u lijevom krilu partera stare upravne zgrade Adrisa te je, u dogovoru s autorom muzeološke koncepcije, projektirao sastav vitrina koji je mogao prihvatiti, približno, oko 300 izložaka.
Muzeološki koncept temeljio se na potrebi da se, nadasve, prikaže 125 godina rada Adrisa - prezentacijom njezinih temeljnih proizvoda, kulturom oblikovanja njihove ambalaže te demonstracijom različitih pribora za pušenje.
U muzejskom oblikovanju povijesti tvornice korišteni su poglavito izvorni dokumenti, kao matice uposlenih, s naglaskom na prvotne projekte izgradnje tvorničkih zgrada i postrojenja na današnjoj lokaciji. Za publiku, ali i povjesničare nedvojbeno će biti najzanimljiviji arhivski dokumenti o pripremama za utemeljivanje Adrisa, koji proistječu iz korespodencije Austrijskog državnog monopola, ministarstva financija i rovinjskih lokalnih vlasti. Među tim dokumentima u Muzeju je izložen tekst Prijedloga i mišljenja K. und K. središnje uprave tvornice duhana i otkupnih ureda o prikladnosti nekih gradova u Šleziji i Istri za podizanje novih tvornica duhana, datiran s 21. svibnja 1872., a u kojem se, između ostalog, govori o namjerama podizanja novih tvornica duhana u krajevima u kojima još nije postojala takva proizvodnja. Dva su područja dolazila, čitamo u spomenutom dokumentu u obzir: Šlezija i Istra. Prednost je dana lokacijama uz obalu, posebice su favorizirani gradovi Rovinj i Kopar. Odluka da se, u konačnici, izabere Rovinj bila je poduprta mnogobrojnom ženskom radnom snagom što je bila na raspolaganju u samom gradu i okolici, a i općina je bila spremna ustupiti bivšu vojarnu na korištenje za pokusni pogon, i to bez naknade. U neposrednoj blizini staroga grada Rovinja postojalo je i zemljište koje je ponuđeno na otkup, a na njemu bi se mogla izgraditi nova tvornica.
Sve to, a posebice zalaganje dr. Vidulića, koji je tada obnašao dužnost predsjednika Zastupničkog doma, bilo je odlučujuće da se Beč odlučio za Rovinj.
Središnji sadržaj svakog muzejskog postava, pa tako i rovinjskog Muzeja duhana, jesu izvorni artefakti. Oni su dobiveni iz tri izvora. Prvi izvor bili su predmeti koji su očuvani u samoj tvornici, kao ručna rezačica duhana, razne kutije od drveta, lima ili papira za cigare, cigarete i škiju, stolne pušaće garniture, upaljači, džepne doze, pepeljare, usnici i različite lule. Većina tih predmeta bila je 1997./1998. restaurirana u radionicama Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.
U stalni muzejski postav ući će i neki predmeti iz bogate tvorničke dokumentacije, kao što su uposlenički registri i radne knjižice iz prvih godina Adrisa.
Drugi izvor predmeta bio je Muzej za umjetnost i obrt koji je iz svojih fundusa izdvojio za posudbu četrdesetak izložaka, ponajviše različitih lula i lulica, cigarluka u futrolama, kutija za cigare i cigarete, burmutica, šibičnjaka i šibica, upaljača i džepnih kutija za cigare odnosno cigarete. Neke od tih predmeta, primjerice burmutice, datirane su u 18. stoljeću.
Treći izvor predmeta bio je Austria Tabak Museum u Beču. Predstavnici Adrisa početkom ožujka 1998. razgovarali su s ravnateljem bečkog muzeja dr. Herbertom Ruppom koji je, nakon što se upoznao s muzeološkom koncepcijom i nacrtom prostora našeg muzeja, sastavio zbirku izložaka koji dokumentiraju razdoblje od utemeljenja Adrisa do kraja Prvog svjetskog rata. Rovinjski je muzej u ožujku 1998. dobio za svoj stalni postav na raspolaganje više od stotinu predmeta (cigare, cigarete, duhan za lule, pušački pribor) te preslike dokumenata o osnivanju Austria Tabak Monopola i Adrisa.
Pored navedenih izvora rekognoscirana je i građa koja se nalazi u Zavičajnom muzeju u Rovinju, a odnosi se na povijest Adrisa. Riječ je, primjerice, o tiskarskoj preši iz 1870. koja je bila u tvorničkom grafičkom pogonu do 1956. godine; zatim o drvenom razboju za izradu tekstilnih traka koje su se rabile u izradi cigareta, a koji vjerojatno potječe iz 19. st., te o nekim drugim predmetima. Premda je Zavičajni muzej izrazio spremnost za trajnu posudbu, ove predmete nismo uvrstili u postav radi njihove slabe očuvanosti (bili bi potrebni opsežni restauratorski zahvati), a i zbog pomanjkanja prostora.
Nakon što je izlošcima konkretizirana muzeološka koncepcija stalnog postava, zagrebački AAG dizajn centar izradio je, pod vodstvom arh. Marijana Hržića, projekt konačne prostorne artikulacije. Instaliranje predmeta u dovršeni prostor započelo je početkom 1998. godine. Raspoloživa muzejska građa raspoređena je u tematske odnosno morfološke cjeline (dokumenti, strojevi, pribor, vrste proizvoda, ambalaže, grafički i produkt dizajn...) i postavljena tako da se osigura maksimalna razvidnost izložaka i funkcionalnost prostora u cjelini.
Dana 17. travnja 1998. mr. Ante Vlahović, predsjednik Uprave Adris grupe, otvorio je prvi duhanski muzej u Hrvatskoj. On će biti, nadam se, vjerodostojno mjesto duge povijesti (126 godina!) jednog od prvih većih industrijskih pogona na teritoriju današnje Hrvatske i potvrda ne samo produkcijskoga nego i društvenoga i kulturnoga identiteta Adrisa. Spomenik prošlosti kao zagovor budućnosti.
|
 |
|
Na vrh stranice
