Miroslav Bertoša
Miroslav Bertoša (1938.), povjesničar, dugogodišnji znanstveni savjetnik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, sada redoviti profesor u trajnome zvanju Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, na kojemu obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za povijest Odjela za humanističke znanosti. Predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na doktorskome studiju Sveučilišta u Dubrovniku.
Diplomirao je povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a 1966. i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na tom je Fakultetu 1981. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Gospodarske i društvene prilike u mletačkom dijelu Istre u doba kolonizacije XVI. i XVII. stoljeća”. Glavno područje njegovoga znanstvenog interesa obuhvaća istraživanje gospodarskih, društvenih, etničkih, migracijskih, kolonizacijskih i kulturno-antropoloških pojava u Istri (posebice u njezinome mletačkom dijelu) od konca XV. do konca XVIII. stoljeća, te proučavanje i kritično vrjednovanje istarske historiografske baštine. Bavi se i demografskom poviješću, a posebnu pozornost posvećuje kretanjima u europskoj povijesnoj znanosti, napose avangardnim nastojanjima francuske "škole Annales". U dva navrata (1985. i 1989.) boravio je na višemjesečnim specijalističkim tečajevima na L' Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu, te, 1992., u okviru međunarodne razmjene znanstvenika, i u Istituto di Storia della Societa e dello Stato veneziano i Istituto "Venezia e l'Oriente" mletačke Fondazione Giorgio Cini. U tom je razdoblju nastupao na mnogim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Vršio je istraživanja u fondovima mnogih domaćih i inozemnih arhiva. Član je Société de Demographie historique u Parizu, Societa italiana di demografia storica (Bologna-Firenze), Povijesnog društva Istre, itd. Njegovi znanstveni radovi o Istri i sjevernojadranskome akvatoriju zapaženi su i u stranome svijetu, napose u susjednoj Italiji.
Prvi generalni konzul Republike Hrvatske u Trstu (1995.-1998.). Član suradnik HAZU. Na temelju arhivske građe, pretežito mletačkih arhiva, multidisciplinarno proučava prošlost Istre i sjevernojadranskoga prostora XVI.-XVIII. stoljeća. Također se bavi proučavanjem i kritičnim vrednovanjem istarske historiografske baštine XIX. i XX. stoljeća, te metodologijom znanosti o povijesti i novim interdisciplinarnim, multidisciplinarnim i transdisciplinarnim pristupima proučavanju povijesne zbilje prošlih stoljeća. U tuzemnim i inozemnim edicijama objavio više stotina znanstvenih i stručnih radova. Glavna djela: Knjiga o Istri (u koautorstvu s Z. Črnjom, J. Bratulićem, T. Crnoborijem i dr.) (1968.); Proština 1921.: antifašistički pokret seljaka jugoistočne Istre (1972.); Istarsko vrijeme prošlo (1978.), Epistolae et communicationes rectorum histrianorum – Pisma i poruke istarskih rektora, Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalium, sv. 52, JAZU (1979.); Etos i etnos zavičaja (1985.); Mletačka Istra u XVI. i XVII. stoljeću, sv. I-II (1985.); Jedna zemlja, jedan rat: Istra 1615.-1618. (1986.), Zlikovci i prognanici: Socijalno razbojništvo u Istri u XVII. i XVIII. stoljeću (1989.); Istra između zbilje i fikcije (1993.); Istra: Doba Venecije (XVI.-XVIII. stoljeće) (1995.); Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli (2002.); Istra, Jadran, Sredozemlje: Identiteti i imaginariji (Feljtoni, elzeviri, kolumne), (2003.); Tvrđavni spisi Onofrija Del Campa: Traktati i memorabilije jednoga kondotjera u Dalmaciji u doba Kandijskoga rata (2003.); Istarska enciklopedija (ured. s R. Matijašićem) (2005.); Kruh, mašta i mast: Prizori i memorabilije o staroj Puli 1947.-1957. (2007.); Hrvatska povijest u ranome novom vijeku, sv. 3: Dalmacija, Dubrovnik i Istra u ranome novom vijeku (u koautorstvu s J. Vrandečićem) (2007.).
|
|
Na vrh stranice
