|
(nastavak s prethodne stranice).
S razlogom vrijedimo 140 puta više
Mali TDR-ovi dioničari su se – kažu glasine – obogatili na povlašten način. Kad bi tako bilo, značilo bi da je prije deset ili 15 godina TDR vrijedio mnogo, kao danas, a da ga je neka mračna sila u startu potcijenila, devalvirala, prikazala njegovu knjigovodstvenu vrijednost kao krajnje nisku stavku, kako bi u međuvremenu, netko nepoznat, pobrao superprofit. Otvorite karte i recite što je utjecalo na toda danas dionica Adris grupe vrijedi 140 puta (ne posto, nego puta!) više nego 1994?
– Na visoki skok vrijednosti dionice i cjelokupna kapitala Adris grupe nisu utjecale nikakve financijske makinacije, nego stvarni razvoj kompanije, koji svjedoči i danas – iako je meni teško reklamirati vlastitu kompaniju – da je TDR, ili sadašnja Adris grupa, doista najprofitabilnija kompanija u Hrvatskoj unazad 15 godina! Prvo, mi smo i prije preuzimanja Tvornice duhana Zagreb na nacionalnom duhanskom tržištu dosegli dominantni položaj, i to tržišnom utakmicom. Naš je tržišni udio u Hrvatskoj povećan od 30-ak posto početkom '90-ih na 66 posto u 1998., kada smo preuzeli TDZ. I prije tog preuzimanja ostvarivali smo praktički cjelokupni izvoz u našoj branši, točnije 95 posto. Drugo, Agencija za tržišno natjecanje nadzirala je svaku moguću zlouporabu naše tržišne pozicije. Zatim, tu je i pitanje ekonomije razmjera u zemlji, odnosno na tržištu veličine Hrvatske. U našoj industriji minimum ekonomije razmjera zahtijeva apsolutnu dominaciju na tržištu od najmanje 12 do 15 milijuna stanovnika. Pa koliko bi onda tvornica moglo egzistirati, ekonomski opravdano, na hrvatskom tržištu koje ima četiri milijuna stanovnika? Naše je stajalište tada bilo da Hrvatskoj uistinu ne trebaju tri tvornice, tri raspršene kadrovske strukture, tri razvojne politike. A najmanje joj treba neki globalni monopolist, koji preuzima samo lukrativni dio tržišta, a zapostavlja i zapravo uništava njegov cijeli vertikalni lanac.
Nekadašnji je TDR davne 1990. ušao u pretvorbu i privatizaciju, prema tzv. Markovićevu zakonu, kao i Novi list, i sretno skončao u posjedu malih dioničara (kao i Novi list). Je li u tom privatizacijskom modelu bila kvaka za kasnije naglo poskupljenje TDR-ovih i Adrisovih dionica?
– Naša privatizacija napravljena je na vrijeme, kasniji datumi mogli su izazvati poslovne štete i drugačiji tijek događaja. Ona je bila transparentna i poštena, te se pokazala gospodarski poticajnom. Izvedena je legalno i legitimno, potpuno ispunila ciljeve postavljene u programu privatizacije i zapravo znatno više od toga. U nedavno objavljenom izvješću Državne revizije stoji da je od 1.500 revidiranih privatizacija utvrđeno svega 75 ispravno provedenih privatizacija. Naša je privatizacija među tih 75. Štoviše, to je treća revizija u ovih 14 godina koja je potvrdila njezinu ispravnost, u svakom detalju, pravnom i programskom.
Mi smo za novo veliko okrupnjavanje
Na koji način se danas Adris grupa misli suprotstaviti konkurentskoj moći velikih, multinacionalnih kompanija u duhanskoj industriji i turizmu na otvorenom, hrvatskom tržištu? Stratešku dvojbu vidim u izboru između žurne prodaje i novog okrupnjavanja. Što je od toga, ne samo u interesu Adris grupe, nego i Hrvatske (državnog proračuna, Istarske županije, jadranskog turizma)?
– Hrvatska je pred pregovorima za ulazak u EU, a cijela socio-ekonomska sfera u svijetu se radikalno mijenja. No, i u takvim prilikama mi i dalje zagovaramo objedinjavanje, koncentraciju – ako hoćete »monopole«, »oligopole«, partnerstva i alijanse, gdje god je to moguće, bilo vlasnički, bilo na drugi način, bilo u Hrvatskoj, bilo na regionalnoj bazi. To ne mora značiti samo vlasničko gomilanje, već može biti vlasničko ispreplitanje. To također znači objedinjavanje i menadžerskih i kadrovskih resursa, koji su tako dragocjeni u našim prostorima. Iz Adrisovog iskustva možda su primjenjive i mogu se izvući neke naizgled manje važne pouke. Na primjer, koncept ulaganja u domaću sirovinsku osnovu i podizanje te domaće primarne proizvodnje na svjetske standarde, pokazuju se kao poželjan i podnošljiv teret za finalne proizvode koje mi radimo. Ronhill je brand i preko njega se mogu prodavati hrvatski duhani. Postavimo si pitanje: kako bi proizvodnja u Podravini, Slavoniji, pa i cijela hrvatska duhanska grana, izgledale da nismo proveli tu vertikalnu koncentraciju i povezanost? Treba također biti oprezan pri harmonizaciji naših zakona s EU-om. Potrebna je aktivna uloga države u definiranju strategije razvoja i prepoznavanja konkurentnih nacionalnih prvaka u pojedinim sektorima, s namjerom da se stvore uvjeti za njihovo jačanje i liderski iskorak na regionalna tržišta. Jedino tako hrvatsko gospodarstvo može preživjeti i koristiti prednosti globalizacije!
Globalni uspjesi i lokalna skepsa
TDR kao ključni dio Adris grupe povećavao je svoj udjel na duhanskom tržištu u Hrvatskoj i regiji jugoistočne Europe zahvaljujući ofanzivnim akvizicijama. Koliko je to okrupnjavanje TDR-a pridonijelo njegovoj konkurentnosti i profitabilnosti?
– Naše akvizicije bile su, nažalost, »cash and carry« preuzimanja. To je bilo veliko iscrpljivanje naših financijskih i menadžerskih resursa, a s kojima bismo puno više napravili da smo ih mogli staviti u funkciju regionalne ekspanzije. Međutim, mi smo znali da nije moguće značajno iskoračiti na regionalna tržišta bez jake domaće osnove. Konsolidacije, odnosno spajanja koja smo onda provodili u Podravini lokalno nisu bila dobrodošla. Nitko nije vidio u tome neke dobrobiti; nitko nije bio zadovoljan u Kutjevu, Virovitici, Pitomači, gdje smo spojili poduzeća. Danas, kad se masovno smanjuje broj zaposlenih ili se potpuno zatvaraju tvornice, a osobito one kupljene na Istoku i drugdje u svijetu '90-ih godina prošlog stoljeća, kao npr. u Sloveniji, Mađarskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, dragocjeno je što je proizvodnja u Hrvatskoj opstala, pritom se još razvijala i rasla. Zahvati restrukturiranja i spajanja su bolni. Kompanije kao i njihov menadžment ne provode svoju volju, već gospodarski determinirane diktate, odnosno provode svoje znanje ili neznanje!
Kakvu su politiku unazad desetak godina vodili mali TDR-ovi dioničari, stvarni vlasnici te najprofitabilnije kompanije u Hrvatskoj?
– Jezgru naših dioničara i danas čine naši zaposlenici, a ne institucionalni dioničari. Našu politiku dividendi od oko osam posto dobiti, a velikih ulaganja u razvoj, dioničari nisu dovodili u pitanje. Uvjeren sam da će tako biti i u doglednoj budućnosti. Ukoliko im se, naravno, ponude obećavajući projekti, koji imaju bazu ovdje u Hrvatskoj, a ne negdje daleko od njihove zbilje. Povećanje vrijednosti Adrisove dionice od preko 140 puta (ne 140 posto, nego 140 puta) u posljednjih desetak godina, i ono što se dalje događalo na burzi, najbolja je potvrda ispravnosti takve poslovne politike.
< povratak na prvu stranicu
|
 |
 |
Predsjednik Uprave,
Mr Sc Ante Vlahović
(foto: Antonio Bronić / PIXSELL) |
|
Trijumfalnih 10 godina
Ne samo što je unazad deset godina tržišna vrijednost dionice današnje Adris grupe (koju čine TDR, kao duhanski dio kompanije i Adris Resorts, kao turistički dio) narasla za 140 puta, nego je u proteklih deset godina prihod u prosjeku rastao za 20 posto godišnje, dobit za 43 posto godišnje, kapital za 34 posto godišnje, a količina prodanih proizvoda za 12 posto. U tim brojkama leži i odgovor na pitanje na koji je način dionica TDR-a, odnosno današnje Adris grupe, postala zlatna, najbolja u Hrvatskoj. Odgovor je jednostavan, riječ je o rezultatima koji pokazuju visoku stopu rasta, ulaganja, okrupnjavanja i zapošljavanja. Više od 900 milijuna kuna uloženih u investicije, i dodatnih 900 milijuna uloženih u okrupnjavanja, povećavajući produktivnost za 2 puta u navedenom razdoblju, ostvaruje rast uz koji se u svijetu biznisa ne postavljaju dodatna pitanja, nego prepoznaje uspjeh. |
| Plaća od 51.000 kuna, uz 12,7 posto vlasništva
Kako komentirate čestu javnu tvrdnju da ste najuspješniji i jedan od najbogatijih poslovnih ljudi u Hrvatskoj, iako uz plaću od 51.000 kuna i godišnju dividendu od oko 6,5 milijuna kuna niste među deset najbolje plaćenih hrvatskih menadžera?
O mojoj poslovnoj uspješnosti govore poslovni rezultati. Što se pak tiče bogatstva, činjenica je da imam 12,7 posto vlasništva u Adris grupi. Ono, kao i uspješnost i bogatstvo mojih kolega i nekoliko stotina ostalih dioničara-zaposlenika, ovisi isključivo o uspješnosti i bogatstvu Adrisa. Život posvećen poslu nije nešto što proživljavam sam, već sam okružen takvim kolegama i suradnicima. Kod njih uvijek pokušavam prepoznati ono najbolje, ono što su oni u svojim najboljim trenucima. Tražim da budu agresivni u razmišljanju i realizaciji projekata, a ne u ponašanju. Ja sam sretan što smo stvorili uspješnu tvrtku i pristajem na sve posljedice takvog uspjeha. |
| TDR nikad nije bio monopolist
U hrvatskoj javnosti i visokoj politici mnogi i danas doživljavaju duhanski dio Adris grupe kao monopol, koji treba ograničiti, smanjiti ili čak razoriti, posredstvom inozemne konkurencije?
U duhanskoj industriji danas šest globalnih kompanija dominira u EU i na svjetskom tržištu. Tih šest kompanija zauzima 74,8 posto svjetske potrošnje, s trendom daljnjeg rasta. Svi su oni prisutni i u regiji u kojoj mi djelujemo i u kojoj je naš udio 25 posto. Ali, tih 25 posto je naša snaga. Svih šest kompanija su i na našem tržištu, a dvije čak i proizvode u Hrvatskoj. Najmanja od tih šest kompanija desetak je puta jača, a najveća stotinjak puta jača i veća od tog dijela Adrisovog biznisa. Pa, gdje je tu onda naša monopolska pozicija? |
|
Na vrh stranice
