Intervju objavljen u Novom listu, 2. lipnja 2001. godine

Spomenuto pismo, osim TDR-a, potpisima svojih glavnih menedžera, podržalo je u prvi mah još šest tvrtki: Agrokor, Franck, Podravka, Kraš, Vindija i Lura, te sam Nadan Vidošević, predsjednik HGK-a. U međuvremenu, i Komoru i nas, kontaktiralo je još 15-ak tvrtki, koje su sve redom izrazile spremnost za priključenje našoj skupini, ali i podršku Vladi na tome da ustraje na poticanju domaćeg gospodarstva. Siguran sam da u Hrvatskoj postoji vrlo širok krug gospodarstvenika, od poljoprivrede do turizma, zatim ljudi iz ekonomske struke i politike, koji imaju slična mišljenja i dvojbe u vezi s dosadašnjom prodajom hrvatskih tvrtki, ali i prema određenom dodvoravanju svakoj vrsti stranog kapitala.

No, osim tih, ovdje postoje i posve suprotne interesne skupine: ne samo strani investitori koje žele preuzeti sve vrednije u Hrvatskoj uz što nižu cijenu, nego i već vrlo dobro uštimana mreža brojnih uvoznika, stranih većinskih vlasnika banaka i kompanija, pa i medija pod njihovim posrednim utjecajem. To se, uostalom, najbolje vidjelo kad se velikim uspjehom ocjenjivala prodaja većine banakarskog potencijala strancima, a osobito se zorno vidi u najnovijim reakcijama stranog investitora, te pojedinih lokalnih političara i novinara, na zahtjeve Vlade da svi poduzetnici u duhanskoj industriji ispune iste uvjete kakve ispunjava TDR.

Ne znam mogu li se u odjeke poslovne i stručne javnosti uvrštavati i pojedinačni komentatori, koji prešućuju i izvrću bit stavova iz pisma nas sedmorice Vladi. No, mi smo i u samom naslovu tog apela naveli da je riječ o onim stranim investicijama kakve se ne smiju poticati, te zatim detaljno obrazložili zathjev za jednakopravnu poziciji domaćih subjekata u odnosu na velike svjetske sustave, što najviša tijela hrvatske državne vlasti mogu i moraju regulirati. Nije nam drago to što zbog tehničkih razloga uz to naše pismo nije odmah uključen veći broj gospodarstvenika. Oni koji jesu, svi se, slično nama, bave preradbenim proizvodima široke potrošnje i snažne su domaće tvrtke duboko ukorijenjene u hrvatsko gospodarstvo i njegovu tradiciju. Povrh toga, njihov se asortiman uglavnom temelji na domaćoj sirovinskoj osnovi.

Multinacionalkama ne trebaju poticaji

Koji je vaš najvažniji zahtjev upućen hrvatskoj Vladi, u vezi s kojim ste uspjeli okupiti veći broj najuspješnijih poduzeća u većinskom hrvatskom, državnom i privatnom vlasništvu?

U ovom je času najšira gospodarska javnost pred iščekivanjem da se, konačno, makar i s kobnim zakašnjenjm od najmanje pet godina, i Vlada i cjelokupna naša politička scena odredi spram gospodarske i sveukupne budućnosti razvoja zemlje. I to ne nejasnim formulacijama i u papagajskom maniru tipa da smo odlučno i nepokolebljivo za Europsku uniju, za NATO, za strane investicije, za aktiviranje naših resursa i slično, nego u konkretnim odgovorima na ključne razvojne i strateške dvojbe te rizike, u sklopu te nove koncepcije razvoja. Sporni događaj u našoj duhanskoj industriji, koji je političkom odlukom definitivno riješen prije dvije godine, vrlo zorno ilustrira što znači za Hrvatsku - ima li ona, ili nema konkretne i utemeljene gospodarske i strategijske ciljeve razvoja u pojedinim granama. Da je Vlada novu koncepciju i strategiju razvoja zemlje imala prije pet ili prije dvije godine, tada ovisno o njezinim krajnjim ciljevima, TDR-ova sustava u postojećem obliku ili vjerojatno više uopće ne bi bilo, ili bi on danas bio znatno drugačiji i, vjerojatno, još puno snažniji. Obraćanjem Vladi izrazili smo i zadovoljstvo što je prepoznala složenost niza dugoročnih ekonomskih, političkih i socijalnih pitanja u vezi sa stranim investicijama, i to tako što je rezolutno stala na stranu važećih propisa, koje je sama donijela, i koji su temeljito recenzirani u postupku prijema Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju, a koji štite jednakopravnost domaćih gospodarskih subjekata.

Krajnje namjere potpisnika pisma Vladi

Znači, krajnja namjera pisma sedmorice nije zakamuflirani zahtjev Vladi za osiguranjem povlaštenog statusa domaćih u odnosu na inozemne investitore i kompanije?

Ta naša krajnja namjera ne samo da nije zakamuflirana, niti je zahtjev za povlaštenim statusom u odnosu na nadolazeće velike strane firme, a nije ni pobunjenička, nego je vitalno značajna potreba gospodarstvenika da sudjeluju u raspravama o budućnosti hrvatskog gospodarstva, i da tih rasprava - bude. Uostalom, zašto bi sve što nam se, bilo u medijskim i političkim predigrama pojedinih investicija i preuzimanja, bilo u taktici pregovora, nudi izvana i sa strane za nas unaprijed moralo biti dobro, poželjno i bez alternative? Zašto bi posao uprava naših poduzeća i hrvatske vlasti u odnosu na potencijalne strane investitore bio samo u tome da što prije ispunjavaju njihove poslovne zahtjeve? Zašto i hrvatska vlast ne bi na isti način štitila i zastupala svoje dugoročne razvojne interese, kao što to više-manje neuvijeno širom tranzicijske Europe rade i zapadne multinacionalne kompanije, vlade njihovih matičnih zemalja i njihovi najupućeniji diplomati? Naposlijetku, zašto i mi na temelju razložnih i objektivnih argumenata i interesa u toj višestranoj i višezadaćnoj igri ne bismo smjeli biti i potpuno subjektivni, podjednako na razini državnih tijela kao i na razini domaćih poduzeća? Ako gospodarsko domoljublje nije ni nešto zabranjeno, niti nešto sramotno u velikim razvijenim zemljama, zašto bi moralo biti sputavano i proskribirano u malima poput Hrvatske? Mi nismo protivnici stranih ulaganja, nego samo zagovaramo jednakopravnost domaćih i stranih investitora, i selektivan pristup Vlade vlastitim gospodarskim potencijalima u sve globaliziranijem okolišu.

Što su pokazale prve veće strane investicije u Hrvatskoj unazad tri-četiri godine: jesu li ti strani kupci i ulagači "slučajni igrači", koji samo opipavaju hrvatsko i balkansko tržište, i usput nastoje prijeći jedni druge, ili upravo oni, njihove banke i vlade, pa i pojedine šire međunarodne ustanove imaju vrlo jasnu, usklađenu i djelotvornu koncepciju preuzimanja tranzicijskih ekonomija u cjelini?

Trebamo imati stalno na umu da se suočavamo s vrlo organiziranim i sofisticiranim nastupom velikih stranih tvrtki, da se suočavamo i s isprepletenim interesima gospodarske i političke naravi, s udruženim nastupom na našem tržištu tvrtki koje inače mogu biti konkurenti na nekim drugim mjestima ili na globalnoj sceni. Baš zato postoji i objektivna nužda da se i na našoj strani organiziramo i sinkroniziramo, i to ne samo na domaćem tržištu, već i u nastupu na regionalnom i drugim vanjskim tržištima. Mi smo u tom pogledu i lošiji i sporiji u odnosu na, primjerice, državne ustanove i tvrtke u Sloveniji.

TDR je prihvatio izazove globalizacije i WTO-a

Što se u razvojnoj koncepciji TDR-a promijenilo unazad dvije godine, nakon ulaska BAT-a u Hrvatsku, a Hrvatske u WTO?

Mi u TDR-u više od pet godina učestalo i javno iznosimo, zagovaramo i uza sve prepreke provodimo svoju nepromijenjenu koncepciju razvoja. Dakle, ako ciljate na to da nas je strani investitor skrenuo s razvojnog puta, onda je odgovor: nije. On je "upao" kao neprimjerna i preuranjena pojava onog što smo mi ranije predviđali. Spoznali smo, naime, procese globalizacije i suočili se s njima vrlo rano. Vjerojatno zbog toga što su oni u duhanskoj industriji bili vrlo izraziti, poprimivši osobito agresivan oblik nakon raspada socijalističkih ekonomija. Spoznali smo da nove gospodarske trendove širenja globalizacije i djelovanje svjetskih političkih sila i institucija u poticanju i nametanju tih trendova slabašne i male ekonomije, iznjedrene u tranzicijama, ne mogu preokrenuti ni zapriječiti, dakako ni u svom dvorištu. Kada uistinu dobro analizirate globalizacijske procese i snage u svojoj industriji i suočite ih s iskustvom i resursima s kojima raspolažete, moguće su samo dvije reakcije: ili ćete odustati od svakog pokušaja da im se suprostavite jer, na malo duži rok, to izgleda unaprijed izgubljena bitka; ili, s druge strane, možete poduzeti sve što je moguće da se gospodarski sustav preustroji, maksimalno ojača i da prihvatite izazov u kojem treba iskoristiti sve prednosti koje omogućava nova globalizacijska gospodarska situacija u zemlji i okruženju te neutralizirate, odnosno umanjite ili odložite negativno djelovanje i posljedice globalizacije. Mi smo prihvatili izazov. Slične poteze i ponašanje mi gospodarstvenici očekujemo i od gospodarske politike.

Umjesto rasprodaje ostataka, zaokret za 180 stupnjeva

Koliko je TDR - suočavajući se s tim izazovima globalizacije te nadmetanja s velikim stranim kompanijama - širio lepezu svoje proizvodne ponude, koliko portfeljna ulaganja, koliko investicije u druge djelatnosti? I s kakvim porukama za novu koncepciju razvoja zemlje?

Naš pristup pokazao se doista uspješnim. Temeljen je na konceptualnom objedinjavanju, restrukturiranju, modernizacijama, troškovnim racionalizacijama, snažnom tržišnom i izvoznom djelovanju, te adekvatnom menadžmentu i, motivaciji. Vjerujem da je, s odgovarajućim modalitetima, na sličan način bilo moguće, i još uvijek se može, djelovati i u drugim granama i situacijama. I neke druge danas uspješne hrvatske tvrtke to su dokazale. Po mom mišljenju treba nastojati da tako ojačani domaći poslovni sustavi budu ti koji dovode partnere i strani kapital, a ne da se strani kapital lijepi na prodaju razjedinjenih ili propalih domaćih tvrtki, s prvenstvenim ciljem da se dođe do njihovog domaćeg ili izvoznog tržišta. Jer, Hrvatska je u gospodarskom smislu mala i slabašna zemlja, koju treba prožimati neka vrsta korporativno-menadžerske gospodarske politike - kao u velikim i uspješnim korporacijama.

Dakle, nasuprot rasprodaji svega što vrijedi u domaćem gospodarstvu, Vi još vidite šansu za novo ukrupnjavanje domaće ponude i za znatno povećanje konkurentnosti, pa i zaposlenosti hrvatskih poduzeća u zemlji i na regionalnom tržištu?

Pa, u takvom je pristupu i glavni razlog okupljanja sedmorice direktora u spomenutom apelu Vladi. Logičan nastavak uskoro bi mogla biti i inicijativa za jaču poslovnu komunikaciju - sve do određenog konzorcionalnog povezivanja - s drugim hrvatskim gospodarskim sustavima, i to za potrebe domaćeg tržišta i na pojedinim izvoznim tržištima. Prema tome, na Vaše izravno pitanje mogu odgovoriti potvrdno: da, još vidim dobre izglede za okrupnjavanje domaćih poduzeća, banaka, investicija, te traženje razvojnih i drugih sinergija, osobito u nastupu u regijama srednje i jugoistične Europe.

Zašto iz duhana u turizam

TDR je jedna od samo desetak nekadašnjih većih i još manjeg broja novonastalih komapnija, koja unazad pet-šest i više godina nije bankrotirala, ili se raspala na pet manjih, ili pak prepolovila broj zaposlenih, nego se uvećala do takvih razmjera da je spremna na konkurencijsko nadmetanje s velikim inozemnim kompanijama na domaćem i regionalnom tržištu. Koji najnoviji argumenti svjedoče o toj općoj ocjeni?

Pa, izdvojit ću najvažnije. Proizvodnost rada u TDR-u gotovo je udvostručena, a u preuzetoj Tvornici duhana Zagreb više nego utrostručena. Izvoz cigareta smo unazad tri godine povećali nekoliko puta, ali isto tako porastao je i izvoz duhana i grafičkih proizvoda. Iz financijskog i gospodarskog kolapsa izvukli smo tvrtke u proizvodnji i obradi duhana. U tim tvrtkama, i kod proizvođača na selu, provedene su modernizacije i brojna unapređenja. Iz gubitničkih u profitabilne tvrtke doveli smo i "Duhan" Rijeka i "Istragrafiku". Svjedoci ste naših u tehnološkom smislu novih proizvoda u "ultra", "super light" i "mentol" segmentu, što su sve proizvodi koji su u trendu na najrazvijenijim tržištima. Imamo u proizvodnji nove vlastite sorte duhana. No, prilike u hrvatskom gospodarstvu te na regionalnim i drugim tržištima, jesu takve da ne možemo osigurati dovoljan a ni dugoročan rast u duhanskom sektoru. Stoga smo prihvatili izazov vjerujući da je upravo sada trenutak za ulaganja i u turizam, što se u našem okruženju pokazuje kao logičan korak.

Copyright © 2004.-2007. Adris grupa d.d. Sva prava pridržana. Pravne napomene i politika privatnosti.