|
Intervju objavljen u Novom listu u Prilogu za gospodarstvo i financije, 10. svibnja 2000.
Razgovarali Ivo JAKOVLJEVIĆ i Sergej GREC
Hrvatska Vlada ne treba poticati strana ulaganja u domaću duhansku industriju, nego ulaganja hrvatske duhanske industrije na inozemnim tržištima, osobito u regiji jugoistočne Europe.
Za takav zaokret u razvojnoj politici, što se tiče naše duhanske industrije, bio je stvoren čvrst tehnološki, organizacijski i poslovni temelj, ali, očito je, do zaokreta nije došlo iz "viših interesa"
Javnog prosvjeda radnika Tvornice duhana Zadar, građana Zadra i slatinskog Duhana, najavljenih u Zadru za početak svibnja, nije bilo, nakon što je ministar poljoprivrede, Božidar Pankretić, kako je i sam javno priznao, "pod pritiskom", pristao na ukidanje "spornih pravilnika", i to, je li slučajno, samo dan prije putovanja premijera Ivice Račana u London. Tako je, prema tumačenjima šefa sindikalne podružnice Tvornice duhana Zadar, Ante Vojvodića, "British-American Tobacco (BAT) ostao u Zadru, i spašeno 200 radnih mjesta, što je od velike važnosti za cijeli grad". Vojvodić je potom izjavio da BAT "nije vršio nikakve pritiske". Isti sindikalni vođa je prije devet mjeseci pisao predsjedniku Tuđmanu da se "sada kad smo nadomak cilju, prodaji tvornice BAT-u, pojavljuju razni hrvatski gusari, tajkuni i rovinjski monopolisti, koji osporavaji pravo na život nama i našim obiteljima". Nakon što je Tvornica duhana Zadar, uz suglasnost Vlade, u skladu s odlukom Agencije za zaštitu tržišne utakmice i Pankretićevim stavljanjem "spornih pravilnika" izvan snage, prepuštena multinacionalnoj kompaniji BAT, prvi čovjek TDR-a, mr. Ante Vlahović, za Dnevnik HRT-a izjavio je i ovo: "Radi se o kolonijalno brutalnom pritisku da se izmijeni hrvatsko zakonodavstvo, te podredi interesima jedne strane kompanije".
Zašto ste i dan-danas žestoki protivnik ulaska BAT-a u hrvatsku duhansku industriju?
Hrvatska kao otvorena zemlja, na putu u EU, niti može niti smije sprječavati strana ulaganja, ali i u odnosu na dolazeći inozemni kapital i u odnosu na sve složenije izazove globalizacije mora imati jasnu i javno prezentiranu koncepciju i strategiju razvoja. Temeljni kriterij mora biti otvaranje novih radnih mjesta, ili - iz drugog kuta gledano - povećanje konkurentnosti hrvatskih tvrtki, te iznad svega stvaranje prepoznatljivih i profitabilnih hrvatskih proizvoda, sposobnih za suočavanje s konkurencijom multinacionalnih kompanija na domaćem i inozemnom tržištu. Mi u TDR-u svoju dugoročnu koncepciju imamao, mi smatramo da hrvatska Vlada ne treba poticati strana ulaganja u domaću duhansku industriju, nego da mora poticati ulaganja hrvatske duhanske industrije na inozemnim tržištima, osobito u regiji jugoistočne Europe. Za takav zaokret u razvojnoj politici, što se tiče naše duhanske industrije, bio je stvoren čvrst tehnološki, organizacijski i poslovni temelj. Ali, očito je, da do zaokreta nije došlo iz nekih "viših interesa".
Ni monopol, ni protekcionizam nisu mogući
Što je vaš koncepcijski odgovor na sve izrazitije globalizacijske izazove u hrvatskom gospodarstvu? Novi protekcionizam, koji vam zamjeraju konkurenti iz Zadra, ili nešto treće?
Kao što ne možemo biti protiv otvaranja tržišta stranom kapitalu, tako ne možemo niti smijemo zagovarati bilo kakav novi protekcionizam. Činjenica je da Hrvatska već danas ima visokoliberalizirano tržište, te da je to tržište osobito "mekano" na području duhanske industrije. Uz carinsku stopu na uvoz duhanskih proizvoda od 35 posto, i uz suspendirane pravilnike, zaštita domaće proizvodnje u Hrvatskoj danas je upola niža nego u većini europskih zemalja. Ali je, zato, i u duhanskoj industriji, u hrvatskom interesu da odabere "treći put": okrupnjavanje vlastite duhanske industrije jedini je način za uspješno suočavanje jedne od posljednjih profitabilnih djelatnosti za sve oštriju utakmicu s globaliziranim biznisom. Ukratko, i zadarska se tvornica morala naći u sustavu nacionalne duhanske industrije, okupljene oko TDR-a, a ne da se pretvori u prozor kroz koji će za mali ulog, uskočiti jedna od tri najveće svjetske duhanske kompanije.
Znači li to da je ulaskom BAT-a na hrvatsko tržište dovedena u pitanje i sama poslovna koncepcija TDR-a, pa i njegova budućnost? Da karikiramo, nije li, nasuprot "zadarskoj transakciji", bilo još bolje strancima prodati i cijeli TDR? Uostalom, na sličan način i u sličnom konceptu, u sklopu kojeg se u posljednjih godinu-dvije prodaje i bankarski, i osiguravajući, i turistički potencijal zemlje?
Ukoliko se i na najvišoj razini vlasti i dalje smatra da je omogućavanje stranim kompanijama da preuzimaju hrvatske tvrtke bolje od poticanja domaćih poduzeća i - zašto ne - banaka na povezivanje, okrupnjavanje i restrukturiranje, radi jačanja za otvorenu tržišnu igru, tada je doista najbolje strano ulaganje u Hrvatsku moglo biti, svejedno već uz koliki diskont, prodaja TDR-a.
Velika trojka vlada svijetom duhana
Zbog tko zna kojih razloga, taj vaš koncept okrupnjavanja duhanske industrije, hrvatska Agencija za zaštitu tržišne utakmice, a ne samo sindikat zadarske Tvornice duhana, uporno tumači kao monopolističko ponašanje, kojem, eto, valja stati na kraj. Jeste li monopolisti ili ne? I, je li u maloj zemlji od 4,5 miljuna stanovnika, pred naletima multinacionalnih kompanija, uopće moguć bilo kakav monopol?
Mi nismo nikada imali monopolske namjere, niti bismo ih uopće mogli imati ni u slučaju da smo i zadarsku tvornicu povezali u sustav TDR-a. Udjel stranih marki cigareta na hrvatskom tržištu već je dostigao razinu potrošnje od 17 posto, dok je još 1993. iznosio samo 0,1 posto. Istodobno, u liberalnom SAD-u iznosi manje od jedan posto. Uostalom, i kompanija BAT već drži pet posto našeg tržišta. Koliko su smiješne te priče o monopolistima iz Rovinja najbolje pokazuje činjenica da danas već 40 posto svjetskog tržišta cigareta pokrivaju samo tri multinacionalne kompanije: BAT, Philip Morris i Japan Tobacco Int, od kojih TDR već poslovno surađuje s dvije! Ja, stoga, uporno tvrdim: u hrvatskom su gospodarstvu nužna poslovna povezivanja i okrupnjavanja, kako bi se stvarale moćne tehnološke i organizacijske osnove za ulazak hrvatskih proizvoda u sve žešću međunarodnu utakmicu. Ako se pod kapom EU i eura naveliko povezuju europske banke, kompanije, pa čak i najveće burze, kao što su ona u Londonu s onom u Frankfurtu, ako se povezuju, svejedno je li u sklopu Huntingtonove doktrine ili ne, i američke s europskim tvrtkama, ako to širom globusa čine i u automobilskoj i u naftnoj i u informatičkoj a osobito snažno u duhanskoj industriji veći i jači od nas, zašto nešto slično tome, u svom interesu, ne bismo radili i ovdje u Hrvatskoj, radi postavljanja čvrstih temelja za projekte i poslove u sklopu Pakta o suradnji i stabilnosti u jugoistočnoj Europi, pa i radi izravnih investicija u poduzeća, banke i projekte u Sloveniji, Mađarskoj, Bosni i Hercegovini ili Makedoniji?
Što je, prema Vašoj procjeni, glavna opasnost koja prijeti domaćoj duhanskoj industriji, nakon ulaska BAT-a u Zadar?
Prvo, valja znati da strani ulagač ne želi proizvoditi prema istim propisima po kojima mi radimo, ne želi jaču poslovnu suradnju s hrvatskih partnerom. Drugo, strani ulagač u hrvatsko duhansko tržište ulazi na "neprijateljski način", tvrdi da smo mi monopolisti, iako je to baš on ne samo u jednoj, nego u nizu zemalja širom svijeta, i treće, strani ulagač ne samo da neće spasiti dvjesto radnih mjesta,ili barem 72, nego će prouzročiti širi pad zaposlenosti. Krajnji cilj stranih ulagača u velikoj većini situacija jest preuzimanje udjela u tržištu, da bi se potom nadigrala preostala domaća konkurencija te dobit i radna mjesta preselili na vlastite adrese izvan zemlje izravnog ulaganja. Tako se može dogoditi to da samo ovdašnji "crtići" ostanu hrvatski proizvod, a kad i oni u novom okolišu presahnu, da to budu samo šparoge i ostalo divlje raslinje.
Moja plaća je neskrivenih 21.784,01 kuna
Koji je, nakon prodora BAT-a, u novim hrvatskim tržišnim okolnostima, vaš idući potez?
Mi smo oko TDR-a dosad objedinili 75 posto domaće proizvodnje i obrade duhana, osposobili blizu 3000 obiteljskih proizvođača duhana, osigurali otkup i poslove tri godine unaprijed, utrostručili izvoz, dostigli razinu prosječne plaće za 2000 radnika u visini od 5.100 kuna, tj. 40 posto iznad hrvatskog prosjeka, uz moju plaću od 21.784,01 kune mjesečno, osigurali dividendu od 110 kuna po dionici, napunili sedam posto državnog proračuna itd. Sada očekujemo da i hrvatska Vlada prepozna naš koncept okrupnjavanja kao hrvatski nacionalni i razvojni interes, da nas podrži u daljnjem prestrukturiranju,kao i u nastupu na inozemnim tržištima, pa i u skorim ulaganjima u inozemstvu. U protivnom, nema nam druge nego da se ograničimo samo na cigaretno poslovanje, s negativnim posljedicama za zapošljavanje, proračun i ukupan gospodarski razvoj.
|
 |
 |
Predsjednik Uprave, mr. Ante Vlahović |
|
Od Alpa do Crnog mora jedan duhanski div!
Na koje izvozno tržište računa TDR u sklopu svog novog razvojnog koncepta, utemeljenog na okrupnjavanju hrvatske duhanske industrije?
Naše je izvozno tržište prije svega u regiji jugoistočne Europe. Valja, međutim, napomenuti da je do 1990. u toj regiji bilo 60 tvornica duhanskih proizvoda, da ih danas ima 47, da ih za deset godina neće biti više od deset, a da ih, uspije li prodor globaliziranog kapitala u potpunosti, poslije neće biti više od jedne! U tom sklopu poslije gotovo svake akvizicije, preuzimanja neke lokalne tvornice od strane multinacionalnih kompanija, slijede otpuštanja i zatvaranja proizvodnje. Stoga se baš za tu oštru igru okrupnjavanjem moramo pripremiti ovdje u Hrvatskoj, kako bi zaigrali i na napadačku kartu regionalnog lidera u ponudi cigareta, osobito za tržišta u regiji, ali i za tržišta u SAD-u, gdje ulazimo u lipnju, ili za tržišta u Rusiji, na Baltiku i na sjeveru Afrike.
|
|
Na vrh stranice
