Večernji list (Obzor) 13.11.2010., Piše: Goran Ogurlić

Ante Vlahović, predsjednik uprave rovinjske Adris grupe rijetko istupa u medijima. Svoj posljednji intervju dao je prije 7 godina, a godišnje se pred mikrofonima pojavi dva puta – tijekom redovitog izvještaja dioničarima i za dodjela godišnjih donacija Zaklade Adris grupe. Iako je njegova tvrtka među najuspješnjima u Hrvatskoj i regiji te iako su ga mnogi svrstavali na razne ljestvice po uspješnosti i bogatstvu, on živi skromno i povučeno u Rovinju.

Primio nas je u svom uredu u sjedištu Adris grupe, koji se nalazi u staroj tvornici cigareta u samom središtu Rovinja. Novi se suvremeni pogoni nalaze u Kanfanaru, a stara tvornica TDR-a, od koje je nastala cijela grupa, sada služi za multimedijalna okupljanja umjetnika i medijskih djelatnika. Vlahović je doista jednostavan i duhovit čovjek, koji važe svaku riječ koju izgovori. Razgovarali smo o investicijama za koje se njegova tvrtka sprema u Rovinju, ali i o trenutačnoj situaciji u Hrvatskoj i opasnostima globalizacije. Gospodarski nacionalizam na koji Vlahović poziva sigurno će izazvati brojne reakcije i rasprave. Ako Francuska, Njemačka i Rusija imaju na to pravo, zašto Hrvatska ne bi mogla suvereno štititi svoje gospodarstvo i preostale nacionalne vrijednosti, pita se Vlahović.

Kako gledate na ono što se zbiva u hrvatskoj politici i korporativnom životu? Čini se da je sve premreženo krupnim aferama, intrigama, uhićenjima... Može li se govoriti o krizi hrvatskih elita? Može li se govoriti o svekolikom raspadu hrvatskog socijalnog i ekonomskog sustava?

– Oko nas je previše pesimizma, negativnosti, neodgovornosti i urušavanja svih društvenih vrijednosti. Previše se sumnjičimo, optužujemo, podmećemo i bavimo sami sobom, a premalo prostora dajemo optimizmu, viziji, afirmaciji društvenih i nacionalnih vrednota i izvrsnosti. U takvim okolnostima treba znatno više energije i živaca ne samo za poslovanje, već i za normalno življenje. Umjesto najboljih, prednost dobivaju prosječni ili ispodprosječni. Nažalost, hrvatsko je društvo blokirano egzistencijalnim strahom i nekompetentnošću. Čini se da je mnogo nas na pogrešnim mjestima, te da su samo neuki i nekompetentni dobro raspoređeni. Imamo previše politike i politiziranja, a premalo ozbiljnog sadržaja, odvažnosti i vizije. Stjecanje jeftinih političkih bodova u ovakvoj situaciji s jedne strane, kao i sporadično „krpanje rupa“ bez jasne vizije s druge strane, produljuju gospodarsku agoniju. Imamo potencijala i tako nam malo treba da postanemo normalno društvo.

U kojoj mjeri u Hrvatskoj politika utječe na biznis, a u kojoj mjeri biznis na politiku? Kako se manifestiraju ti utjecaji?

– Ne očekujem od politike da otvara nova radna mjesta. To je posao nas gospodarstvenika i poduzetnika. Od Vlade očekujemo da stvara uvjete u kojima će se podržavati, a ne kočiti poduzetnička inicijativa. Također, za očekivati je da se odgovorni u našoj zemlji, bez obzira iz kojih stranaka dolazili, vode nacionalnim a ne nekim drugim interesima.

U vrijeme vladavine bivšeg premijera Ive Sanadera doneseni su zakoni koji su omogućili liberalizaciju tržišta cigareta. Koliko je ta činjenica utjecala na poslovanje Vaše tvrtke i Vaših kooperanata?

– Samo u posljednje dvije godine imali smo tri promjene trošarinskog sustava i rast trošarina za 57%, čime se izravno naštetilo duhanskoj industriji, proizvođačima duhana u Podravini i Slavoniji, ali i krajnjim potrošačima, kojima je ionako pao životni standard. Naš je Ronhill, primjerice, danas opterećen sa 68 eura na 1000 cigareta, dok je Europska unija u svojim smjernicama zahtijevala 64 eura! Međutim, unatoč novim nametima, poskupljenju cigareta i dovođenju u pitanje održivost naše proizvodnje, neće doći do značajnijeg punjenja državnog proračuna, već samo do povećanja neoporezovane potrošnje jer su u susjednim državama naše cigarete sada i višestruko jeftinije.

Tri stvari koje bi Hrvatska trebala učiniti da se promjeni tijek stvari? Jesmo li spremni za ulazak u Europsku uniju?

– Više samopoštovanja, kulture znanja i rada, a manje proizvodnje straha i nekompetentnosti; veća odgovornost prema domaćoj proizvodnji te konkretnija potpora onima koji investiraju u Hrvatskoj, otvaraju nova radna mjesta i izvoze.

Dojam je da će temeljeni biznis Adrisa, onaj duhanski, biti pod sve većim i većim pritiskom zbog zabrane pušenja, sve većih nameta, daljnjeg otvaranja tržišta... Kakva je vizija budućeg razvoja duhanskog biznisa? Može li se uopće govoriti o razvoju ili ćete biti zadovoljni stagnacijom u dužem vremenskom periodu? Može li se naći značajni rast na inozemnim tržištima?

– TDR je danas vodeći proizvođač cigareta u jugoistočnoj Europi s tržišnim udjelom od 25%. U 2009. TDR je ostvario prodaju od gotovo 13 milijardi cigareta i prihod od 231 milijun eura, što nas čini prepoznatljivom kompanijom u industriji i izvan nacionalnih okvira. Svaki četvrti potrošač u regiji je potrošač TDR-ovih proizvoda, a Ronhill je najjači regionalni brend. Više od 6,6 milijardi komada cigareta TDR je prošle godine izvezao na strana tržišta. Zapravo, više od 50 posto prodaje ostvarujemo na 15 inozemnih tržišta, čime je duhan, uz šećer, najvažnija hrvatska izvozna poljoprivredna kultura.
Prošle smo godine krenuli s još jednim iskorakom – širenjem na arapsko tržište. TDR gradi tvornicu u Iranu. Planirani kapacitet tvornice je proizvodnja 6,5 milijardi cigareta godišnje.
Prema tome, ne ovisimo isključivo o domaćem tržištu, što nam omogućava stabilnost. No, svjesni smo velikih promjena na tržištu, zbog čega već godinama Adris ulaže i u druge grane gospodarstva kao što je turizam i proizvodnja zdrave hrane.

Sve se češće otvara priča profitabilnosti hrvatskog hotelijerstva. Adris je već stekao relevantna iskustva u turizmu. Dijelite li mišljenje da u našem hotelijerstvu nema i neće biti velike zarade? Sprema te li nove investicije u turizmu?

– Mi razmišljamo dugoročno. Posljednjih godina, unatoč krizi i recesiji, ulažemo u turizam. Naša Maistra je tako jedna od vodećih turističkih tvrtki u Hrvatskoj, koja u svome portfelju ima 8 hotela, 8 turističkih naselja, 7 kampova na lokacijama u Rovinju i Vrsaru, 11.600 smještajnih jedinica, te dnevni prihvat više od 30 tisuća gostiju. Ostvarujemo 2,7 milijuna noćenja godišnje, što je više od 5% od ukupnog hrvatskog turizma. Početkom 2009. otvoren je jedan od najluksuznijih hotela na Jadranu - hotel Monte Mulini u Rovinju, prvi hotel s 5 zvjezdica u Istri. Planiramo da do 2012. godine gotovo sva naša hotelska ponuda bude na razini 4 i 5 zvjezdica. Usporedbe radi, još 2004. imali smo samo 8% smještajnih kapaciteta s 4 zvjezdice. Naša najnovija investicija u turizmu je gradilište luksuznog hotela Lone u Rovinju, koji je ujedno najveća greenfield investicija u hrvatskom turizmu. Investicija je vrijedna više od 300 milijuna kuna, a hotel će zapošljavati 150 radnika. Otvorenje se očekuje tijekom sljedeće turističke sezone. Samo u proteklih pet godina u razvoj turizma uložili smo više od 2 milijarde kuna.

Koliko ste zadovoljni investicijama u marikulturne projekte?

– Kao što znate, početkom 2008. kupili smo tvrtke za uzgoj i preradu ribe Cenmar d.d. iz Zadra i Marimirnu d.d. u Istri. Potom smo kupili još dvije manje tvrtke. Danas je to jedna tvrtka s krovnim brendom Cromaris sa sjedištem u Zadru, u koju je do sada uloženo 14,7 mil. eura. Tvrtka proizvodi 15 milijuna komada mlađi što je svrstava u tehnološki napredne tvrtke. Više od 50 posto proizvedene ribe izvozi se u zemlje Europske unije. U naredne četiri godine u razvoj Cromarisa uložit ćemo dodatnih 30 milijuna eura kako bismo znatno povećali proizvodnju. Naš je plan povećanje kapaciteta za 3 i pol puta u sljedećih pet godina. Do 2015. godine kapaciteti će porasti na gotovo 5.000 tona.
No, u tom dijelu našega poslovanja imamo i teškoća. U prošloj i ovoj godini tvrtka je ostvarila gubitke zbog visokih troškova restrukturiranja. Uz to, Cromaris danas posluje u uvjetima pada subvencija, čije se potpuno ukidanje očekuje već u 2012. godini.

Već ste pred dioničarima Adrisa izrekli pokoju riječ o novim investicijskim vizijama. Govori se da ulazite u energetiku, o čemu se točno radi?

– Ne krijemo da, unatoč krizi, imamo ambicija za proširenje postojećih i ulazak u nove djelatnosti. Bitni elementi poslovne održivosti tvrtki u našem sastavu ovom gospodarskom krizom nisu ugroženi, premda su svi naši glavni poslovi izrazito izloženi globalnoj i hrvatskoj krizi, gospodarskim stagnacijama i političkim turbulencijama te nelogičnim poreznim opterećenjima.
Kad govorimo o konkretnim ulaganjima, vizija Adris grupe je proširiti se na održiv način, sam ili sa strateškim partnerima, na nova područja aktivnosti i tržišta. Ne krijemo svoju zainteresiranost za kupnju nekih od kompanija u državnom vlasništvu. Svjesni smo da će još nekolicina velikih hrvatskih javnih poduzeća biti privatizirana, odnosno prodana. Ukoliko hrvatske korporacije ne kupe ono što još vrijedi u zemlji, teško ćemo moći govoriti o hrvatskom gospodarskom suverenitetu. Mislim da je u interesu svih hrvatskih građana da te kompanije, nakon rasprodaje najvećih hrvatskih kompanija strancima tijekom protekla dva desetljeća, ostanu u hrvatskom vlasništvu te se razvijaju pod vlastitim brendom, pozicionirajući se na međunarodnom tržištu, ali sukladno nacionalnim interesima.
Na kraju, istina je da smo zainteresirani za ulaganja u energetiku.

nastavak >

Copyright © 2004.-2007. Adris grupa d.d. Sva prava pridržana. Pravne napomene i politika privatnosti.