Datum:
16.6.2010
Adris grupa stvorila je materijalnu i financijsku osnovu, raspolaže odgovarajućom zaposleničkom i upravljačkom strukturom, posjeduje kadrovsku izvrsnost i privrženost, učinila je svoje brendove, usluge i servis prepoznatljivima, ima tradiciju i iskustvo u granama industrija kojima se bavi, pa se tako može uspješno suprotstaviti izazovima i okolnostima nadolazećeg doba
Poštovani dioničari!
Lijepa je, ali i obvezujuća praksa da se čelni ljudi javnih kompanija, dioničkih društava, uz godišnja izvješća, posebnim pismom obrate dioničarima. Već letimičnim uvidom u dionička pisma pojedinih kompanija, može se ustanoviti da su ona vrlo raznolika, i sadržajem i strukturom. Uglavnom se bave isticanjem najvažnijih postignuća u poslovanju kompanije i njezinu razvitku u određenoj godini. Osobito se ističu snaga i postignuća njihovih brendova i proizvoda, obrađuje se stanje u poslovnom okruženju koje je utjecalo i/ili ograničilo poslovanje tvrtke te se daju naznake i očekivanja za nadolazeću poslovnu godinu. Te su poruke vrlo rijetko samokritične, jer im je svrha potaknuti pozitivna poslovna očekivanja kod postojećih institucionalnih i drugih dioničara, zadržati ih kao zadovoljne ulagače, te privući nove, u slučaju potrebe za dodatnim kapitalom.
Danas se vlasničke funkcije i djelovanja dioničara u javnim kompanijama pretežito ostvaruju u vidu spomenutih institucionalnih investitora (fondova) raznih vrsta. Udio individualnih dioničara (kućanstava) u vlasničkoj strukturi europskih dioničkih kompanija danas iznosi svega 14% i kreće se u rasponu od 2% (u Slovačkoj) do najviše 27% (u Italiji). Bilježi se podatak da je prije 60-ak godina tako mali udio bio institucionalnih investitora, npr. u SAD-u. Fondovi upravljaju imovinom koja se mjeri stotinama milijardi dolara, u ime i za račun brojne i amorfne mase svojih ulagača ili, pak, u ime manjeg broja velikih ulagača u te fondove. Vlasničke aktivnosti i namjere fondovskih investitora prema kompaniji u kojoj imaju udjele kreću se u širokom rasponu – od kratkoročnih spekulativnih, preko neutralnih pozicijskih, do tzv. aktivnih ili agresivno aktivnih. Logično je da je osnovna odgovornost institucionalnih dioničara prema njihovim ulagačima, a mala prema konkretnoj kompaniji koja može predstavljati samo manji dio njihova širokog portfelja kompanija, u kojima drže mali ili manjinski vlasnički ulog. Čak se više i ne nazivaju vlasnici nego ulagači-investitori.
Već je i to razlog što ovo obraćanje, vama dioničarima, ne može slijediti prevladavajuće paradigme, nego nastojimo da ono bude primjereno našoj dioničarskoj povijesti, kao i dosadašnjoj dioničkoj strukturi Adris grupe. Osim toga, preostalo je vrlo malo kompanija našega tipa, s dominantnim duhanskim i turističkim kompanijama u portfelju, a koje su javna dionička društva i s kojima bismo se trebali usporediti, pa i u pogledu sadržaja i oblika ove naše komunikacije. Od pet najvećih duhanskih kompanija, koje danas drže oko 85% ukupne svjetske proizvodnje i potrošnje duhanskih proizvoda, tri su, doduše, javna dionička društva, ali sa stotinama kompanija ili podružnica u svijetu u kojima su pretežiti ili isključivi vlasnici, pa o tim kompanijama podrobnije ne izvještavaju dioničare. Preostale kompanije, veličine našeg Tdr-a, u pravilu nisu javna dionička društva, nego državni monopoli ili privatne tvrtke.
Dioničko tržište ujedno je i tržište s vlasničkom i upravljačkom kontrolom nad kompanijom, to jest ono omogućava dinamičku promjenu dioničke strukture i preuzimanje kompanije od strane novih vlasnika. Stjecanje nove vlasničke kontrole, kažu, bitan je element maksimalizacije ukupne dioničarske vrijednosti na koju dotadašnji ulagači, dioničari imaju pravo. Ostvarujući cilj maksimalizacije dioničke vrijednosti, dioničari naime mogu svoj ulog premještati iz kompanije u kompaniju ili u više kompanija, ili pak iz države u drugu državu. Oni to pravo ostvaruju uz mnogo slobode, za razliku od ostalih udjelničara, kao što su zaposlenici, uključujući i one s vrlo specifičnim znanjima o industriji i kompaniji u kojoj rade, lokalna i šira društvena zajednica, dobavljači i potrošači… Za sve ostale sudionike kompanijskog poslovanja, takve mogućnosti seljakanja manje su ili nikakve. Posljedično takvoj legislativi i praksi, dioničarstvo, njegove aktivnosti i struktura, stalno se mijenjaju i tijekom godina poprimaju i potpuno nove strukture. Tako se prema nedavnim istraživanjima u zemljama Eu-a, u posljednjih desetak godina utvrdio znatan rast udjela inozemnih ulagača u kompanijama čije su dionice listane na raznim europskim burzama. To se događa čak i u zemljama koje nisu sklone stranim ulagačima. Udio dioničara iz drugih zemalja, npr. u slovačkim, mađarskim i nizozemskim kompanijama, iznosi više od 70%. Za razliku od, na primjer, talijanskih i slovenskih kompanija, gdje je on svega oko 14%. U prosjeku, za sve istraživane zemlje Eu-a udio dioničara iz drugih zemalja, u kompanijama čije su dionice listane na domaćoj burzi, u 2007. iznosio je 37%. Zanimljivo će biti vidjeti stanje inozemnog dioničarstva nakon ovih financijskih i gospodarskih turbulencija, npr. u Grčkoj, kao sada rizičnoj zemlji, gdje je udio stranih vlasnika u domaćim kompanijama veći od 50%. Hoće li se dio stranih dioničara pod svaku cijenu izvući iz tih kompanija i zamijeniti sa spekulativnim dioničarima ili ekstremno agresivnim spekulantima koji u državi i njezinim kompanijama u nevolji prepoznaju priliku za zaradu?
Navedene promjene u strukturi dioničarstva u posljednjem su desetljeću zasigurno unijele i promjene u sastavu nadzornih odbora, u načine i tehnologiju upravljanja i donošenja odluka. U načelu, nakon preuzimanja kompanija od određenih fondova dolazi i do “čišćenja” kompanija od “nepotrebne“ imovine, sporednih djelatnosti, te se neminovno uvodi njima primjerena raspodjela i alokacija profita, sve do promjena dobavljača i uvođenja stranog jezika kao jezika sporazumijevanja u radnim i nadzornim tijelima kompanije.
I praksa i teorija ističu mnogobrojne prednosti dioničarstva na kojem počiva učinkovita kapitalistička tržišna ekonomija. No, jednako tako, iskustvo pokazuje da takvo dioničarstvo u sebi krije velike mogućnosti spekuliranja koje mogu biti pogubne za dugoročni opstanak i razvoj kompanije. Mislim da to ponajprije vrijedi za male kompanije u malim zemljama u kojima još uvijek brojni individualni i slučajni dioničari nemaju dovoljno iskustva i spoznaja o svim aspektima dioničarstva, kao ni o važnosti vlasničke strukture u profiliranju dugoročne opstojnosti kompanije. Osim toga, nakon spektakularnog kraha financijskih tržišta i svih znakova sistemske krize u ekonomijama tržišnog kapitalizma, već se postavlja pitanje trebaju li vlasničke kontrole nad kompanijama,što je imanentni dio javnog dioničarstva, biti na (globalnom) tržištu, ili nacionalna legislativa i praksa trebaju biti takvi da se tom mogućnošću može po potrebi upravljati, kao što je to bila dosadašnja praksa u nekim zemljama poput Njemačke i Japana, pa i Francuske. To osobito vrijedi u slučaju kada su u pitanju kompanije od nacionalnog interesa i s nacionalnom tradicijom. Možemo postaviti i dodatno pitanje: Zašto u nekim zemljama, kao što je to slučaj u Hrvatskoj, dionice određenih kompanija moraju biti listane na burzama?
Zasad ostaje sveto pismo liberalnog kapitalizma da vlasnik, dioničar, slobodno i po svojoj volji, raspolaže svojim vlasništvom. Ostaje i maksima da vlasnik traži i teži maksimalizaciji vrijednosti svog udjela, u svakom tromjesečju i svakoj godini, tj. na kratkoročno i na račun svih ostalih udjelničara. Shodno tome, on može svoje vlasništvo prebacivati od kompanije do kompanije, odnosno od portfelja u portfelj, vodeći se racionalnim ili iracionalnim kratkoročnim očekivanjima na tržištu dionica, a ne samo poslovanjem kompanije. Veliki broj raznih fondova s malim udjelom, uz također brojne male pojedinačne ulagače, dovodi do vlasničke strukture bez dominantnih vlasnika i stoga bez vlasnički odgovornih dioničara. Takve otuđene kompanije navode se kao jedan od velikih nedostataka današnjeg, prevladavajućeg oblika dioničarstva.
Poštovani dioničari Adrisa, dosadašnji rast i razvoj Adrisa i naše dioničarstvo imali su jedinstvene i osebujne odlike. Adris grupa među rijetkim je kompanijama u Hrvatskoj, ako ne i jedina, koja obilježava dva desetljeća dioničarstva. U nizu mojih dosadašnjih pisama dioničarima, uvijek sam pred očima imao činjenicu da naši pretežiti dioničari istodobno predstavljaju i objedinjuju interese vlasnika, zaposlenika, kao i brojne interese u lokalnoj zajednici – sjedištu naših tvrtki, pa i šire. Pokazalo se da je taj oblik dioničarstva također motivirajući za odgovorno upravljanje i vođenje kompanije. Takav jedan holistički pristup dioničarstvu te zajednički interesi i zajednički ciljevi za dugoročno održivi nastavak više nego stoljetne tradicije naše kompanije, zacijelo su pridonijeli iznimnom rastu i razvoju Društva. Premda se ponekad činilo da se dioničarstvo u Adrisu zanemaruje (što postoji u tradiciji dioničarstva u Europi!), naše je dioničarstvo, na određeni način, integralno uklopljeno u upravljanje i rukovođenje tvrtkom. Također se može utvrditi da je ono bilo u skladu s izvornim teorijama i funkcioniranjem kapitalizma, gdje se ne razdvajaju vlasnici od donositelja odluka. Već je u to doba, dakle prije više od dva stoljeća, upozoravano da će razdvajanje vlasništva od upravljanja dovesti do “nemara i rasipništva” u poslovanju kompanije.
Dioničarstvo Adrisa sada ulazi u novo razdoblje. Za takvu ocjenu ima više razloga. Hrvatska je očito pred vratima Europske unije. Svjetski se financijski krah postupno konsolidira, a strmoglavi pad u ekonomijama, pa tako i u Hrvatskoj, morat će jednom stati. Stoga se može očekivati jačanje aktivnosti na tržištima dionica, a i na tržištima kontrole nad kompanijama. S obzirom na povijesnu ulogu i na temelje Adrisova dioničarstva, vjerujem da ćete vi dioničari i dalje zadržati, njegovati i birati dugoročnu opstojnost i razvoj Društva u odnosu na možebitna iskušenja kratkotrajne maksimalizacije individualnih dioničkih uloga. Takvo uvjerenje temeljim i na moralnim i lokalnim vrijednostima našega dosadašnjeg dioničarstva, pa je ovaj dio mog obraćanja dioničarima imao i tu svrhu. Poznato je, naime, da su u pravilu dioničari ti koji osnivaju kompaniju. U našem slučaju najprije je kompanija omogućila dioničarstvo. Izvorni dioničari preuzeli su kompaniju, a onda je razvili i unaprijedili, iz čega proističe obveza da se održava i uvažava jedan pravični, i moralno i ekonomski, odnos između kompanije i dioničara. Prepuštajući trećima naša stečena prava, ne bismo smjeli dopustiti da se olako utrnu obveze koje, dakle, uz ta prava idu, pa bile te obveze i samo moralne i lokalne, kao što to zapravo i jesu. Naime, lokalni i nacionalni ponder, te daljnji dugoročni razvoj Adrisa zacijelo će biti drugačiji ukoliko u dogledno vrijeme njegova vlasnička struktura poprimi oblike kakvi danas prevladavaju u nekima od navedenih europskih zemalja.
Uostalom, pažljivim uvidom u sve relevantne dijelove ovogodišnjeg izviješća, uvjerit ćete se da ima razloga za zadovoljstvo dioničara. Bitni elementi daljnjih razvojnih potencijala tvrtki u našem sastavu, ovom gospodarskom krizom nisu ugroženi, premda su svi naši glavni poslovi izrazito izloženi gospodarskim stagnacijama i nazadovanjima na domaćim i inozemnim tržištima, dakle, sveopćoj i hrvatskoj gospodarskoj krizi. Ne ulazeći, ovaj put, u podrobnija tumačenja izvješća, navest ćemo samo neka obilježja okruženja koje je utjecalo na naše poslovanje.
U uvjetima gospodarskih poremećaja golemih razmjera, konkurentnost turizma jače se manifestirala kao konkurentnost zemlje kao odredišta, zatim unutar zemlje važnom postaje konkurentnost pojedinih destinacija i tek onda do izražaja dolazi konkurentnost pojedinih mjesta i pojedinih kompanija, odnosno turističkih proizvoda koje ta kompanija nudi. Te su okolnosti smanjile naš manevarski prostor i rezultate dobre pripreme turističke godine. Svjedoci smo, također, naglih promjena u strukturi gostiju i načinu konzumiranja turističkih proizvoda, što se ponajprije odnosi na kraći boravak i smanjenu potrošnju, a što se negativno odrazilo na poslovne rezultate. Iskustva pokazuju da se turistička potrošnja najprije i najbrže oporavlja, već na temelju pozitivnih očekivanja gospodarskog oporavka, a to se može očekivati na našim glavnim emitivnim tržištima.
Naša je trenutačna zabrinutost usmjerena na aktivnosti koje će naša gospodarska i lokalna politika poduzimati radi poboljšanja konkurentnosti zemlje kao cjeline, kao i naše šire destinacije. Hoće li se konačno otkloniti nepotrebne zakonske i administrativne teškoće koje priječe razvoj i konkurentnost turizma i hotelijerstva (kao što je to slučaj s našim hotelom Lone)? Hoće li doći do dodatnog smanjenja naše konkurentnosti donošenjem neodgovarajućeg zakona o turističkom zemljištu?
Poslovanje u duhanskoj poslovnoj jedinici obilježilo je nekoliko vanjskih događaja koji su se redom, pomalo sinergijski i negativno, odrazili na tržišta, pa i na naše poslovanje. To se prije svega odnosi na neprimjeren i gospodarski štetan način promjena sustava trošarina na duhanske proizvode na domaćem tržištu, o čemu sam vas opsežno izvijestio u prošlogodišnjem izviješću. Zbog tako drastične i jednokratne promjene slijedili su događaji koje smo predvidjeli i o kojima smo pravodobno obavještavali mjerodavne državne institucije. Cjenovna konkurentna pozicija i profitabilnost uvoza u Hrvatsku bitno su poboljšani na štetu državnog proračuna, a u korist uvoznika. Mogućnosti djelovanja uvoznika na trgovinu i potrošače bitno su povećane, pa je stoga ulazak uvoznih duhanskih proizvoda na tržište postao agresivniji. Istodoban rast trošarina, odnosno maloprodajnih cijena, zatim zabrane pušenja i komuniciranje s potrošačima, uz stalno smanjenje kupovne moći potrošača, izazvali su znatan pad ukupne potrošnje i značajan pad registrirane potrošnje duhanskih proizvoda. To je izazvalo porast neregistrirane potrošnje uz pomak prema jeftinijim i manje profitabilnim brendovima. Zajedničko djelovanje pada ukupne registrirane potrošnje, uz neminovan pad tržišnog udjela u navedenim uvjetima, rezultirali su multiplicirajućim negativnim učinkom na kretanje volumena prodaje i na ostvarene financijske rezultate. I to usprkos brojnim inovacijama naših brendova i velikim naporima i poboljšanjima u distribuciji te drugim brojnim racionalizacijama u poslovanju. Trošarine su se mijenjale, odnosno rasle i na drugim tržištima, što su sve pratile i neke druge pojačane mjere regulativnih i administrativnih ograničenja. Volumen prodaje Tdr-a odrazio se i na poslovanje Hrvatskih duhana i osobito Istragrafike jer duhani trenutno imaju povoljniju konjunkturu na izvoznim tržištima.
Ova će gospodarska kriza zasigurno imati i određene trajne posljedice u strukturi potrošnje i u ponašanju potrošača, dakle, i nakon što se počnu bilježiti pozitivne stope rasta gospodarstva na pojedinim tržištima. Tu prije svega mislim na smanjenu kupovnu moć, uza sve veću ponudu broja i vrsta proizvoda, kao i nepovoljna socio-demografska kretanja. Daljnje utjecajne promjene mogu se očekivati zbog još jačeg djelovanja konkurencije. Napomenut ću i ovaj put: galopirajuća globalizacija je u posljednja dva desetljeća kreirala velike i snažne globalne kompanije, čijoj smo konkurenciji na svim tržištima odjednom izloženi. Svojim golemim resursima potiskuju nas iz nacionalnih i tradicionalnih tržišta, jer je to tim kompanijama jedina mogućnost rasta. Tjeraju nas na neprofitabilne segmente i u one zemlje u kojima su nacionalne proizvođače već potisnuli. To je, također, i stvarnost i trend o kojemu već nekoliko godina govorimo i s kakvim se godinama uspješno suočavamo. U toj činjenici također leži i osnovni razlog zbog kojega i dalje moramo biti drukčiji, bolji i fleksibilniji od konkurencije.
Očekujemo daljnje jačanje poreznog pritiska općenito, a osobito daljnji rast trošarina. Tako je, primjerice, već usvojena legislativa u Eu-u koja u sljedećim godinama ponovno bitno mijenja porezni sustav Eu-a i diže cijene svih duhanskih proizvoda. Naši vodeći brendovi, prema toj legislativi i u sadašnjoj vrijednosti valuta, imali bi maloprodajnu cijenu između 35 i 40 kuna. Ta legislativa istodobno onemogućava iole značajniji raspon cijena između objektivno različitih vrsta cigareta, a taj raspon je egzistencijalno i tržišno-ekonomski nužan za one vrste cigareta koje se temelje na nacionalnoj proizvodnji duhana. Stare članice Eu-a, koje su tradicionalni proizvođači duhana, zbog tog su razloga uživale i višegodišnje razdoblje prilagodbe. Još i danas visina i raspon cijena u tim zemljama značajnije se razlikuju u odnosu na tzv. “sjeverne” zemlje, koje nemaju tradiciju proizvodnje duhana i u kojima dominiraju multinacionalne kompanije i brendovi, a porezna politika je takva da smanjuje raspon cijena.
Zbog bitnog gospodarskog interesa hrvatskih proizvođača duhana i cijele naše duhanske industrije, te zbog povijesno ustaljene socio-ekonomske stratifikacije i preferencija hrvatskih potrošača, iznimno je važno osigurati postupno prilagođavanje našega, sada već europskoga trošarinskog poreznog sustava na njihov novi sustav, koji već dogodine tamo zapravo ujednačava maloprodajne cijene svih duhanskih proizvoda, spravljenih od niže kvalitetnih nacionalnih duhana te ih približava cijenama tzv. premijskih uvoznih proizvoda. Ovo je ponovno moja poruka, ne samo vama dioničarima, već i donositeljima odluka o našoj poreznoj politici.
Regulatorna ograničenja i dalje eskaliraju, što će osobito zahvatiti naše poslovanje ulaskom u Eu. Problemi se mogu pojaviti i u stabilnosti dobave nekih naših strateških input materijala, zbog određene polarizacije dobavljača (na one za velike svjetske i one za male i nezavisne kompanije), koja se već nazire. Gospodarska i financijska kriza, svakako će ostaviti traga na načine na kojima se upravlja i raspolaže tokovima gotovine, kao i na ocjene racionalnosti i efikasnosti, pa i najmanjih investicija. Pritom će, i pri donošenju investicijskih odluka u redovitom poslovanju, trebati još naglašenije voditi računa i o socijalnoj odgovornosti kompanije, kao i o ekološkoj dimenziji, odnosno učinku poslovanja i daljnjeg razvoja ekologije. No profitabilno poslovanje i razvoj kompanije i dalje će, prema mome sudu, ostati važna implicitna sastavnica socijalno odgovornog ponašanja.
Među zadaćama Adrisa jest i to da tvrtke u sastavu priprema, ocjenjuje njihove inicijative, planove i izvršenja te da koordinira i usmjerava njihovo poslovanje i razvoj, sukladno pažljivom analiziranju i razumijevanju navedenih i drugih nadolazećih trendova u potrošnji i u potrošačkim preferencijama, koje je ova kriza iznjedrila. Adris je, naime, dobra kompanija u onoj mjeri u kojoj su dobre tvrtke u njegovu sastavu. Zbog toga preispitujemo funkcije i funkcioniranja te daljnji razvitak, ne samo tvrtki u našem sastavu već i Adris grupe, kao holding kompanije. Ta preispitivanja trebaju nas dovesti do mogućeg redefiniranja i razvojnih ciljeva i investicijskih dinamika, kao i postojećih procedura u operativnom poslovanju. I to u svim glavnim djelatnostima Grupe, turizmu, duhanskoj poslovnoj jedinici te u koncepciji razvoja ribogojstva i trgovine.
Adris grupa stvorila je materijalnu i financijsku osnovu, raspolaže odgovarajućom zaposleničkom i upravljačkom strukturom, posjeduje kadrovsku izvrsnost i privrženost, učinila je svoje brendove, usluge i servis prepoznatljivima, ima tradiciju i iskustvo u granama industrija kojima se bavi, pa se tako može uspješno suprotstaviti izazovima i okolnostima nadolazećeg doba, koje se rađa iz ove krize. Prošlo je, čini se zauvijek, vrijeme tzv. iracionalnog izobilja, i u potrošnji i poslovanju. Smatram da su i naša upravljačka struktura i naši zaposlenici svjesni uvjeta i snage kompanija u kojima rade. To su istodobno velike obveze i velike odgovornosti prema dosad ostvarenom i prema daljnjem razvoju. Važno je da znamo što sve znamo i možemo.
Na kraju, očekujemo stabilnije uvjete poslovanja već u nadolazećem razdoblju. Naš temeljni kriterij, odgovarajući i pravičan odnos prema dioničarima, ali i svim drugim udjelničarima koji pridonose ili omogućuju odvijanje i razvoj našeg poslovanja, zasigurno nećemo zanemariti u daljnjem vođenju i razvoju Adris grupe.
Godišnji izvještaj za 2009. godinu pogledajte ovdje.
Dokumenti:
Kontakt za medije:
Predrag Grubić
Tel.: ++385 52 801 122, 385 (0)52 801 115
Fax.: ++ 385 52 813-587
E-mail: predrag.grubic@adris.hr
 Pokaži sve teme...
|
 |
|
Na vrh stranice
